timeo danaos et dona ferentis

Dusa mi tone u neke dubine...
u transu snova zove me glas..
da gledam u lice..kurve sudbine
srce mi prozima stvarnosti jaz ..
hodnicima tisine odzvanja njen smijeh
tragove moje srece ispunjava pijeskom...
uzima mi sve ...ljubav,tugu i grijeh
praznine nastaju cudnovatim bljeskom..
sjecanja umiru jedna za drugim
pretvara sve to moje srce u kamen...
bitke jos traju al svu nadu gubim..
jer sve moje snove sad prozdire plamen...
na ljubav vise nista me ne sjeca...
osjecaji bole.. ruka suze brise...
nagadati mogu sto je bila sreca...
ali saznati necu nikada vise....
 
                                  .......Franjo