BUĐENJE

Probudih se jutros nekako rano,još dan nije bio svanuo,tek je nebo promijenilo boju u onu ljubičasto plavu prozirnu ,boju koja navješćuje sunčan zimski dan.Otvorila sam prozor širom a ledeni se zrak prošetaao preko mog kreveta po sobi pa lagano smotavši se oko mojih nogu,počeo se dizati prema mom licu ..................Osjećaj slabosti noći koja je na izmaku,i snage tek rađajućeg dana,ispunjenog sunceem ,nadanjima,pokrenuo je nešto u meni a da toga nisam bila ni svjesna.
Na brzinu sam se spremila,tople hlače ,planinarske cipele,jakna,ruksak,boca vode meni ,boca vode psu,energetska pločica i idemo...............
Izašla sam s prvim naznakama dana,i krenula prema posljednjim kućama u mjestu ,odakle počinje meni dobro poznata staza prema planini,pas nije mogao hodati od veselja,on je naprosto trčao u krugu oko mene,čak je počeo i lajati..................Jedva sam ga umirila,probudit ćeš ljude lajavče,zar nije dosta da sam ja luda ,sad i ti.....
Brzo smo izašli iz mjesta i krenuli put Kamenjaka,koji je nekako pospano virio iz mraka.Pod nogama mi je šuškala trava posuta mrazom,iznad glave počele su se javljati ptice,svojim prvim,još uvijek ne uštimanim cvrkutom,a nas smo dvoje pretječući jedan drugog odmicali sve dalje od mjesta.Odjednom je ispod jednog grma iskočio prekrasan sivo smeđi srndać,a za njim srna ,stali su na sred puta ispred nas pogledali nas, gotovo da sam čula pitanje,pa kud vi tako rano,i tad je pas zalajao i potrčao za njima a čarolija se prekinula.........Pas se na poziv vratio,i mi smo nastavili put.Sad je već bilo potpuno svijetlo,trava oko staze sjajila se od mraza poput najljepšeg božićnog ukrasa.Okrenuh se na padini,pogled je bio prekrasan............Velebit je u svoj svoj veličanstvenosti pozirao u daljini,Krk,i Rab pospano su se budili,izvlačeći se iz zagrljaja mora,a moje je mjesto stisnuto ispod brda,još uvijek spokojno sapavalo,tek je pokoji,pramen dima najavljivao buđenje....tišina je bila potpuna,kao i mir koji mi se počeo gnjezdit u srcu.Nastavila sam svoj put ,čas osvijetljenom padinom,čas još mračnim i pospanim dolinama...............i evo me ovo je zadnja kosa prije kamene staze,koju je dvadesetih godina prošlog stoljeća ,sagradio,sa svima drugima i moj djed...........Počela sam uspon prema vrhu.Uvijek me obuzme neka sjeta kad se penjem na Kamenjak.Ime vam govori ,kakvo je to brdo,gol kamen na kamenu,a prema jugu stijena čisat glatka vine se put neba ,prkoseći zimi ,buri ,snjegu,mrazu,a ljeti pržeći se na suncu.Stigla sam do vrha,i smjestila se na svoje omiljeno mjesto,skinula sam ruksak,i okrenula se oko sebe..............Sunce je sad već izašlo u punom sjaju,cijeli je kraj koliko sam pogledom mogla doseći,bio okupan tom predivnom svjetlošću,jedan posvemašnji mir ,ljepota,i blagost širila se oko mene,ili od mene.Sve je izgledalo suviše nestvarno,i taj sjaj i eno dole opet srna,koja mirno pase,i pas koji veslo trči s druge strane brda,sve pomalo nestvarno.........sjela sam zatvorila oči i uživala,u miru i spokoju kojeg davno nisam osjetila,onaj ledeni obruč oko srca počeo se otapatii napuštati me,srce kao da je naraslo od navale osjećaja,blagih toplih ljudskih,na licu sam osjetila toplinu i otvorila oči,pas je pokušavao pokupiti suze koje su nezadrživo tekle.........
prepustila sam se plaču, bio je iz
srca oslobađajući .Kad su suze presahle
pogledala sam još jedanput oko sebe prije silaska.Bila sam zadovoljna i mogu reći skoro sretna,bio je to moj doživljaj božića,moje buđenje,iz mračnog sna u kojem sam zaglavila a da ni sama ne znam kako.................ali nije ni važno..Sad sam budna i zadovoljna,što od srca želim i svima koji ovo budu čitali
Želim vam svima ostvarenje vaših želja pa i onih najskrovitijih,želim vam,zdravlje ,mir i puno puno ljubavi,ako je već imate neka naraste,ako je još niste našli,neka vas dočeka iza prvog ugla.................

23.12.2005. u 19:42   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Draga Rina, prekrasno! Čitajući tvoje redove doživjela sam tu čaroliju ljepote, dana koji se budi, osjetila sam tvoje olakšanje u duši,hrabra si ti, okreni novu stranicu života, pusti prošlost neka ostane daleko iza tebe.
Prekrasan doživljaj Božića, čak ti zavidim na ljepoti koju tako intezivno doživljavaš i opisuješ.
I tebi čestitka od srca,neka se ostvare sve tvoje želje, sunce se već počelo rađati nakon tvog mračnog sna.

Autor: zimskaidila   |   23.12.2005. u 20:52   |   opcije


Dodaj komentar