NESRETNO DJETINJSTVO

Čim ste vidjeli ovaj naslov, znam što ste prvo pomislili-zima,grijanje na drva,blablabla...kuhano vino...
Ali, ne...ne,ne,NEEEEEEEEEEEE...u ovoj priči nitko neće govoriti o ničem takvom romantičnom i slinavom; radi se, naime, o mirisima drugog porijekla-radi se o mirisu baruta i inih kemikalija!
Kao što je to već zadnjih otprilike 25-26 dodina, otkad sam zapalio prvu petardu, i ove godine me stari dobri običaj spaljivanja svega što se dade spaliti nije zaobišao; unatrag dva tjedna sav izbezumljen obilazim sve moguće dućane sa kemikalijama i eksplozivnim materijama u zemlji i inozemstvu.pa, majku mu-takvo je vrijeme.Okovan lancima poštenja i katoličanstva, na sam Božić nisam ispalio ni emge-metak ni žabicu, ali ono što slijedi narednih par dana bit će pravi pokolj za stanovnika Zagreba nam grada i njegove okolice.Inspiriran knjigom jednog američkog svećenika o pirotehnici i vatrometu za niže ljudske slojeve, i sam sam se bacio na izradu istih i sad ovo pišem sav sretan sa prstima sivim od fine barutne prašine i komešam se u svom stolcu ne bi li što prije isprobao kakvoću "home-made" proizvoda na štetu svih oko mene :)
Susjedi, familija i široki krug prijatelja sponzorirali su moje strahota raznoraznim kartonskim tuljcima, lovom i svime što im se našlo po ukom samo da bi ja bio sretan i presretan, makar uskoro imao samo po 3 prsta na svakog ruci.Ma , ko ga jebe-bitno da sam ja sretan.Isipavajući tako raznorazne mješavine u kartonske tuljce svih veličina, sjetih se jednog davnog dnevnika sa reportažom diletantske izrade eksploziva na Filipinima.Jebote, iza toga si stvarno mogao doći ko u mesnicu s cekerom i samo grabiti; tko to kaže da su ljudski organi skupi ko sam vrag,ha?da ga ja samo vidim...   :)No, kako god bilo, prekojučer ja motam i motam kartone teške i pune eksploziva, motam ih i motam izolir-trakama i začepljujem voskom i svim ljepilima ovog svijeta ne bi li što teže "disali" unutra.Bit svega je da ja izmislim svoju jebenu novogodišnju simfoniju koju će pamtiti pokoljenja i koja će se uvrstiti u najjača glazbena imena u povijesti, samo drugog "genrea"!
Drhteći kao pes nad drekom, prije nepunih pola sata, popraćen neugodnim mokrim snijegom, pripaljujem fitilj na svom balkonu.Olaktona okolnost je omeđenost parka sa 4 zgrade, pa će efekt biti još bolji.Ima da se stakla tresu i da vibriraju kao membrane na zvučnicima pojačanim do kraja kad trešti neukusni trance po hramovima nemorala zvanim "zagrebačkim klubovima za mlade".Ma, marš-tresi se zemljo hrvatska i betone zagrebački-stigao je ludak iz vasione.
No, dobro...dakle: vadim čik iz gubice i lagano ga sav u bunilu prislanjam na prekrasni fitilj zaostao iz neslavnih dana JNA i-pššššššššššššššššššš........goriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.Gori, majke mu ga spalim u čarapu! Jakim zamahom odbacujem petardu koja je ličila na sve drugo samo ne na-petardu daleko od sebe sve do druge zgrade i začepljujem vuha capama, ko da znam da sam nekaj skrivil unaprijed.Fitilj gori, dogorijeva i....šta je sad-umjesto "BUUUUUUUUUUUM" ili "BAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAM" začujem prigušeni zvuk pristojnog tramvajskog prdeža.O, majkuuuuuuuu ti da ne velim jebem da ti jebem...pa šta je krenulo po zlu?
O, bože...božeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!!!!
Nije danas dan za umjetnike, da mu jebe pas mater ako je!
Hrpa dima i nikakav pucanj bili su čisto pristojan povod da se ubijem u najnekvalitetnijoj "domaćoj" rajij koja mi je služila samo za uništavanje prišteva nastalih od majoneze i ajvara.Ma, marš, mislim si-pa kaj se meni na ove ogavne dane nemre dogoditi baš NIKAJ lijepog?
Fuj.....