APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

Probudio me Hogar. Tak da sam odmah shvatio da nisam kod kuće neg negdje dalje. I još sam shvatio da sam na krevetu a Hogar na podu. I još tam nešto nebitno sam shvatio. Uglavnom, Hogar je rekao:
- Ej, smrzo sam se ko pička na podu, ovaj je idiot ugasio grijanje, de pomakni se malo životati.
- Može al bez pederskih fora.
i onda je legao pored mene. I nije radio nikakve pederske fore. Bio je hladan kao smrt, majke mi. KAo neki jako hladan kamen koji se malo trese od ladnoće. Tolko je bio hladan da sam prebacio i svoju dekicu preko njega. Jebeš ga, prijatelja nemam puno, pa ne mogu sad dozvolit da mi ovaj tu jedan umre.
Nakon nekog vremena shvatili smo da je podne i da je Badnjak. I da bi trebali ić jest fiša i eventualno nastavit pit. Al nismo nastavili pit. Jeli smo fiš i ja sam otišao ne provest Badnjak u SVOJ krevet, žmirećki. Nije mi uspjelo dugo.
Oko pol šest zovu me Zeleni i Lobanja. Nerazgovjetna artikulacija, značila je otprilike:
- Dolazi vamo.
- Spavam.
- Vamo dolazi.
- Mhm. A gdje ste?
-WAAAMO DOLAZI ODMAAA.
- Ae dođite po mene.
- Ae, silazi.
Uglavnom, Zeleni je suorganizator neke partijane, al nije u stanju to sam organizirat, jer se boji da će nekog ubit. Pa onda da mi idemo s njim da se to ne dogodi. Il da već ako se mora nekog ubit, da ih poubijamo što više. tako nekako.
Sjedio sam u praznoj tvrđavi. a tamo su neki ljudi zvani konobari punili frižidere s cugom ,zaduživali sitniš i nosili neke vreće sa smećem amo-tamo. Zeleni mi je donio bocu Pelinkovca i reko da sam nek ja tu sjedim i pijem i nek nadzirem šta ovi rade. Rekao sam da je to O.K.
I kad je već boca bila pri kraju, počeo je party. Došli su neki veliki ljudi u crnim jaknama i tražili od mene kartu za party. Ja sam uzeo jedan flajer sa stola i pružio im.
- Kartu momak. Jel imaš kartu?
- Bojim se da nemam.
- E onda lijepo kupi kartu ili izađi van.
- Erm, ja sam ovdje po službenoj dužnosti.
- Da?
- Da. Ja sam iz Centra za prevenciju ovisnosti među mladima pri ministarstvu unutarnjih poslova. Meni je nadležan jedino Bruxelles.
Čudno su se pogledali i mrmljali nešto  jedan drugom. Mislim da su mislili da sam ja krmak u civilu. I pustili me na miru. Party je bio sranje. Tak da sam neko vrijeme s njega odlazio i dolazio. Povremeno plesao i konstantno pio.
Lobanja kojeg sam putem izgubio, došao je po mene oko 9. Ujutro. Više nisam znao ni koji je dan ni kak može bit devet ujutro nedjelja, kad bi po mom izračunu trebao bit petak kasno navečer...i još sam svašta pitao Lobanju. A on mi je rekao da me je došao prebit jer da sam mu maltretiro starce cijelu noć da ga idu budit, da mora doć...da ovo da ono. Ništa od tog ne priznajem osim da mi uopće nije jasno kak sad to, kad je upravo on do malo prije telefonom maltretirao mene, a ne obrnuto...
Teško mi je. Općenito, teško je živjet, kad imate puno crnih rupa u poimanju nedavne prošlosti. Osjećate se hm, ko da ste izašli iz nekog dugog mračnog hodnika na jako dnevno svjetlo. i tamo vas čekaju neki drugi ljudi koji vas kao već jako dugo čekaju. I od vas očekuju da sad ono nešto, zašto vas već čekaju. A vi ih vidite prvi put u životu.
I onda poželite pobjeć nazad u mračni hodnik. A to i je najopasnije. Jer ćete opet zalutat i izać na još svjetlijem mjestu gdje će bit još više ljudi, koji će od vas tražit još više nečeg nepozantog.
I tako u krug.
Možda umrem ove godine. A možda se i oženim i postanem dobar tata i muž.
Ma. Da mi je još pregrmit Novu Godinu...i bit će sve u redu.
 

fuj pijanac

Aaa.. Nije fora... Dže su droge?

droga je izuzeta. adekvatno uskladištena. zapisnik napravljen. prekršioci verbalno te vizualno upozoreni. verbalno u smislu: no-no; vizualno: kažiprstom od sjevera ka jugu i nazad.