put do tamo i natrag
promatram ju već neko vrijeme. vuče se hodnicima kao magla oko stubice u rujnu. ugašenih očiju bez sjaja, masnjikave kose, razmazane šminke. usnice poluispucale stalno grize, nervozna, lagano ustreptala.
žalosno je to kako žena može propadati.
30.12.2005. u 8:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Ptanje glasi: zašto propada?, a ne kako... :)
Autor: the_day_after | 30.12.2005. u 8:55 | opcije
...i hoce li naci put...natrag...
Autor: dennise | 30.12.2005. u 8:58 | opcije