To je taj trenutak
Ovaj hladni bijeli grad u koji sam opet kliznula da potrošim još jedan sivo-beskrajni dan kao da me prelomio na par dijelova i raspršio u ogoljele grane drveća. To neplodno polje moje duše, što jutros ne osjeća ništa, a sluša neke stihove iz svog polusna, treperi i nezaobilazno navlači koprene magle da bi se zavuklo samo u sebe. Dođe tako nekakav neprirodan trenutak i kao odbjeglu dušu me progoni do kraja svitanja. Zasjenim pogled, spustim ramena i zastanem. Uđem u taj trenutak, a tamo bol, tamna kao noć. Dubina je neprozirna. Dubina mi je danas gusta, teška, bolna. To je taj trenutak bez bijelog sjaja kad bol probije dah i zauzme većinu dana pa kao dosadna prijateljica priča uvijek jedno te isto. U srcu prelomljen dan, na dlanu hladna kap života. To je taj trenutak.
04.01.2006. u 11:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
kaj se vidi da sam danas "mrgud"? :)
Autor: shadow-of-soul | 04.01.2006. u 11:35 | opcije
Ma neeeee, kaj bi se vidlo...mornin'SoS:)
Autor: tooldforshit | 04.01.2006. u 11:40 | opcije
morning, "oldie.." :)
Autor: shadow-of-soul | 04.01.2006. u 11:42 | opcije
"singles...", žena je sve to što si napisala... nije lako biti žena... kako kada i kako gdje i kako s kim :)
Autor: shadow-of-soul | 04.01.2006. u 11:45 | opcije
"red-indigo", to su neki trenuci kad poželiš zatvoriti oči i nestati... ali znam da me to isto čeka, dakle – što mi je činiti? :) suočiti se s tim ludim trenutkom i razbiti ga u tisuće komadića :)
Autor: shadow-of-soul | 04.01.2006. u 11:47 | opcije
sanjala sam bijelo - a kad sanjam bijelo, znam da bijelo donosi smrt - ovdje ima jako puno metafore, crno bijeli svijet je nešto u čemu se ne snalazim, jer ništa nije crno-bijelo
Autor: shadow-of-soul | 04.01.2006. u 12:07 | opcije
za život – nema recepta – svatko mora sam proći svoju dionicu, bez obzira bila ona teška ili lagana – recepta nema...
Autor: shadow-of-soul | 04.01.2006. u 12:23 | opcije
Ipak moram reci da ti jako slabo stoji ta crna, ma i bijela boja....promijeni sve u plavo, mozda se nesto dogodi... i daj nabaci ponovno osmijeha malo u prozu, a naravno i na svoje lice ;o))
Autor: posmatrac | 04.01.2006. u 17:04 | opcije
Sanjao sam polja i cvijeće. Sunce je peklo polja makova. Ptice su plesale. I ona je bila tamo. Smijala mi se dok je brala cvijeće. Prišla mi je, stala na prste i obgrlila me. Šapnula mi je na uho: „Volim te“, a onda je otrčala dok joj je vjetar mrsio kosu. Nestala je u zaborav. Ostao je samo njezin miris i pjesma anđela koji su plakali za njom.
Autor: robertw | 05.01.2006. u 10:46 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 18.10.2016. u 13:34 | opcije