Trazimo_Tatu

E pa ovak:
Dok smo neki dan stajali na semaforu, a ljubazni nam covjek iz susjednog auta dojavio da su nam zadnja vrata slabo zatvorena, kaze meni moj sinko (3 godine i 10 mjeseci) ovako:
"Mamiiiii, a jel ovaj stricek dobar?"
"Je mili..."
"A ocemo mi njega zvat doma?"
"Zasto milo moje?"
"Pa mogo bi nam on bit tata...."
"Kak to mislis?"
"Pa vidis da je on DOBAR!!!"
"Pa ti mili IMAS tatu!!!"
"Da, ali on nam nije dobar..., ja hocu nekog koji je dobar!"
 
I onda, nakon toga, otprilike 4 miliona pitanja na tu temu, a sve u stilu zasto i MI (ON i njegova seka od 18 mjeseci), ukljucujuci i mene, nemamo tatu...
Spasio me zaboravljeni, ko zna od kuda iskopani skrnicl od kojeg je sinko odlucio napravit zastavu koja vijori na vjetru pa su i pitanja prestala... Za sad...
 
Danas sam konacno odlucila, logirala se i u nick napisala zasto smo nas troje (jer troje nas i ima) zapravo ovdje.
Iskreno, uopće ne vjerujem u to da ću ikada ikoga pronaći ovako virtualno, ali ja fakat nemam vremena ić okolo djeci "trazit tatu", tatu u smislu u kojem si je moj sinko zamislio sto je i tko je tata... a ovdje ima na tisuće usamljenih ljudi, pa ka nista drugo da ih upozorim na to da i mi postojimo... i da takvih kao sto smo mi ima jako puno...
Evo, do sad mi je 21 osoba (vjerujem samo zbog ovako egzoticno nicka) pregledala profil... Normalno da mi nitko od istih nije poslao poruku jer čim vide da neko ima 165 cm i cca 90 kg, smrači im se pred očima... :-))...
 
Već si mogu i zamislit male oblačiće iznad glava osoba koje čitaju moj profil, npr.:
1. Isuse... pa ona je ko ona iz Sabora.. ona s velkom punđom... kak se ono zove....!!!?
2. Pa normalno da je razvedena.. mislim ono...ima 90 kg...
3. ... i ostale varijacije na temu...
Ako nekog zanima zasto sam se rastala, zato zivim sama s djecom i zasto sam uopce odabrala ovako specifican nacin komunikacije nek mi se javi...
Ja ne grizem... Moja djeca su divna (a kaj bu drugo mama za svoju djecu i rekla?) i ja ihobozavam.. i ucinit cu sve sto je u mojoj moci, a nekad i vise od toga, da ih usrecim...
Eto... vjerujem da ću ovih dana, mjeseci, godina... napisat jos koji zapis... sad je vrijeme da sinko ide na spavanje (seka spava vec dobra dva sata) pa vas sve skupa ljepo pozdravljam...
 
 
 

Malo sam premlad za tebe, a i ne znam kako bih se snašao sa djecom. Sigurno bi me tukla non-stop :P

neka ti je Bog na pomoci...
bila sam u slicnoj tj.istoj potrazi jedanaestak godina...
naslusala se prica svakakvih na temu..." ma ti si Janica sva Ok...ali djeca su ti MALAAAA njima treba PUNOOOO..."
jednostavno to ti je ovako...sudbina im da odrastu bez oca...
e da vidis sada...moji sinovi su oko 16 godina...sada slusam price tipa...ono frajeri mi se upucavaju...ma dobro izgledam ...nije hvala...ha...ha...daklem ovako sada ide...
"pa tvoja djeca su velika...ma kao da su ti braca...he...he...odrasla...pametna...
nisu dosadni...ma super su...odlicni djaci... jos dvije godine...na koledj ce...pa za to vrijeme mi se dobro upoznamo i onda mozemo zivjeti zajedno...ha..ha.."...tocno tako...
onda sa uzasom se sjetim nekih dana...prije desetak godina...kada sam se pitala ...tko ce moje klince uciti nogomet...basket...trcati s njima po livadi zelenoj...ma vukla sam sanke ...sve se prasilo...nemogu vise...to ti je sve po onoj nasoj staroj...uzdaj se u se i u svoje kljuse...draga moja...
ma... ipak se nadam da je tvoj nick samo zezanje...

Valjda sam ja 23. i imam ponudu. Kada ti bude trebalo pricuvati djecu, mozes se obratiti s povjerenjem. Imam preporuke dosadasnjih poslodavaca i dugogodisnje iskustvo. Posao obavljam po svim vremenskim uvjetima, sedam dana u tjednu. I sad reci da nisi dobila ni jednu ponudu:))

Hvala svima na komentarima.
Iskreno, očekivala sam da će bit komentara užasnih, al ste me iznenadili...

Janica... svaka čast... ja znam da i mene to čeka, al nekako me ova scena sa semafora od neki dan proganjala ... i nick mi je istinit... mislim, stvarna sam osoba.. sve je tak kak je...

ma cuj i ja sa zbilja stvarna osoba...ha...ha...znas kaj...neki dan usnih cudan neki san ...ma i ne sjecam se zbilja svega u detalje...ali u snu su dominirale neke sandale koje sam pokusavala obuci ...i onda , pazi pogledam u sanjaricu ...ha...ha...moju vjernu frendicu ...kad tamo pise otprilike ovako...sanjati sandale znaci ...okolina vas smatra cudakom...ha...ha...a ja odmah pomislim ...znam to i sama...ali (oprostite na psovki) dodam u svojim mislima...ma tko ih jebe...
cuj ...samo hrabro naprijed...da i gledaj u svoju djecu...netko rece u njihove oci...ja jos dodajem...u lice njihovo...ma gledala sam klince svoje kako su rasli...i mislila sam si...pa , gle ako se ovak zezaju uvijek, veseli su , uvijek nasmijani ...onda su i srecni...

evo pridruzit cu se Easyrideru.. i ja sam premlad..

ma neznam zasto ovo uopce i pisem.. mozda zato jer me zanimalo, mozda zato jer sam osjecao potrebu nesto reci, ali neznam sta da ti kazem..
Ne mogu ti pomoci, ne mogu ti nista savjetovati, jer neznam, mlad sam...

Ali znam jednu stvar..

Djeca ce uvijek voliti svoju mamu vise...

Stoga mama.. ne brini.. doci ce neko kad tad.. (nadamo se) a za kikice.. samo osmjeh od mene..