mala plava

 
Bila jednom jedna ptica. Krasio ju je par savršenih krila i divno, šareno svjetlucavo perje. Bila je to životinja stvorena da slobodno leti nebom, da uveseljava one koji bi je vidjeli. Jednog dana neka ju je žena vidjela i zaljubila se u nju. Zapanjeno je promatrala njezin let, srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od osjećaja. Pozvala ju je da zajedno lete, i putovale su nebom u potpunom skladu. Ona se divila, duboko poštivala i slavila pticu. No tada se dogodilo: možda je ptica htjela upoznati neke daleke planine! I žena je osjetila strah. Strah da to više nikad neće osjetiti s drugom pticom. I osjetila je zavist, zavist zbog velikih mogućnosti te ptice da leti. Osjetila se usamljenom. I pomislila: napraviti ću klopku. Sljedeći put kada se ptica pojavi, više neće moći otići. Ptica je isto tako bila zaljubljena i vratila se sljedećeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u krletci. Svaki je dan gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile :»pa ti imaš sve. « No, došlo je do neobične promjene: kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je zanimanje za nju. A ptica, koja nije mogla letjeti i ostvarivati smisao svog života, počela je mršavjeti, izgubila je sjaj, postala ružna- i žena više nije obraćala pažnju na nju, samo ju je hranila i čistila njezinu krletku. Jednog lijepog dana ptica je uginula. Žena je osjetila duboku tugu i počela misliti na nju. Ali nije se sjetila krletke, sjećala se samo dana kada ju je prvi put vidjela kako zadovoljno leti među oblacima. Da je razmislila o sebi, shvatila bi da ju je kod ptice najviše uzbuđivala njezina sloboda, snaga krila u pokretu, a ne njezino fizičko tijelo. Bez ptice, njezin je život izgubio smisao i smrt je pokucala na vrata. «Zašto si došla?»upita je žena. «Da bi ti mogla ponovno s pticom letjeti nebom», odgovorila je smrt. «Da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je još više; no sad sam ti ja potrebna da bi je ponovno pronašla.»Paolo Coelho
 

naravoučenije: bez krletke, molim :)

Na početku mi se učinilo da sam tu bajku već negdje pročitao,vjerojatno i jesam sličnu ali ne od Paola.
Nego zanima me koju poruku izvlačiš ti iz ovog?

pouka je da 'prevelika' ljubav guši..i da nekog voliš baš zbog njegovih osobina, prednosti i mana i kad ga promjeniš to neće biti ona ista osoba u koju si se zaljubio..il proćitaj moj zapis od 20.12.:-)

neda mi se sad to čitati ali mislim da je bit ljubavi,života ,postojanj i svega ostalog u harmoniji tj. ravnoteži. Yin Yang.
Budeš li prepravljala ljude na svoje kad tad će pružiti otpor.

prevelika ljubav? a s čim se to mjeri i u kojim jedinicama?? tu je opet riječ o zaljubljenosti (kao već u nekom postu ranije..) i vezanosti za predmet obožavanja, opsjednutost imanjem...nema tu ljubavi... ljubav se krletke ne bi ni sjetila :)