TO A DEAR FRIEND

NEVJERNA ŽENA
 
I povedoh je do rijeke
vjerujući,djevojka je.
Al imala ona muža.
 
Jakovljevo bješe noću,
i skoro po dogovoru.
Fenjeri se ugasiše,a zrikavci upališe.
Za posljednjim uglovima
dotakoh se snenih dojki
i dojke se otvoriše
kao struci od zumbula.
Poškrobljena njena suknja
zvonila mi u ušima
kao teška peča svile
koju deset noža para.
Bez srebrena svijetla u vrhu
uzrastoše silno stabla,
uokolo obzor pasa
daleko od rijeke lajo.
 
Kad prijeđosmo ostružnice
i glogove i sitine,ispod grma njene kose
jamicu u mulju iskopah.
Ja kravatu svoju skidoh,
Ona skide svoju halju.
Ja odbacih pas s oružjem.
Ona četri zobunca.
 
Smilje i ni jedna školjka
tako fine puti nema,
pod mjesecom svi kristali
takvim sjajem se ne sjaje.
Izmicala njena bedra
kao ribe zatečene,
bedra napol puna ognja,
bedra napol puna leda.
Te sam noći prevalio
ponajljepšu od svih cesta
na ždrebici od sedefa
bez uzda i bez stremena.
Muško sam i neću reći
stvari što mi ona reče.
Luč razbora zapovijeda
suzdržano da se vladam.
Cjelovima,pijeskom blatnu
odvedoh je tad do rijeke.
S vjetrom su se mačevali
viti mači perunika.
 
Ponijeh se kakav jesam.
Ko što pravi Cigan mora.
Darovah joj kotaricu
veliku,od žute svile,
i ne htjedoh zaljubit se,
jer imajuć ona muža
djevojkom se meni kaza,
kad vođah je prema rijeci.
 
Federico Garcia Lorca
 

Ave, Lorca, meštre nedostignuti....

Si ti meni živ ! Opet te ćopija Lorca :-))

Halooooooo! Da li si ti živ???? :-)))

Erika, ne šali se s tim, jesiživ.... još nisam prestala plakati za mojim legom

Oprosti mi neću više ;) Samo radi toga što si tužna.;).

Flo ne skrivaj se..Napiši nešto :-)))

IlI, dobro tak :-)

Obožavam Lorcu... A ovo mi je najdraža pjesma. :)

...i ne zaboravi ostaviti balkon otvoren :))