Ne
Ja tebe ne volim.
Ali naslućujem povodnje
dok promatram stare fotografije.
Na njima ti i ja.
Potom ti.
Zatim samo ja.
Čovjek samo jednom raspori utrobu neba i
zaviri na drugu stranu.
Ljubav je smrt.
Jer nema povratka.
Što, dakle, živim ja
kojega boje tvojih očiju više ne primjećuju?
Ja, čije ime ti sada šutiš.
Hoću li poklanjati laž ženi koja će doći
i koju trebam,
ili ću joj dati nešto što je, zapravo, tvoje?
Godine moje samoće prerasle su me.
I, da; Žena će me uzeti i imati.
Onako kako ja tebe nikada nisam mogao.
To nije ljubav.
To je umiranje.
I, ne; ja tebe ne volim.
Ja tebe umirem.
06.01.2006. u 13:26 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
šmrc :'(
:((
Autor: hi_lo | 06.01.2006. u 13:34 | opcije
patnja je sitnica za izraz tvoga lica u ... ovoj pjesmi.....sada.... ail nada... ta glupa riječ.. otvara vrata za sve što smo jednom rekli .... već....tko zna?
Autor: julijeta | 06.01.2006. u 15:46 | opcije
lijepo i tužno :(
Autor: bambola29st | 06.01.2006. u 17:03 | opcije
Znam i osjećam još uvijek neugasla je želja. Kao da si ocrtao moje misli...
Divno.
Autor: sirena51 | 10.03.2006. u 20:21 | opcije
Zanimljiv spoj metafore i odsutnosti patetike. Sviđa mi se.
Autor: la_femme | 13.04.2006. u 19:30 | opcije
Provokatoru nisam je vidjela ranije, ...baš je njaaa
Autor: van-zemaljka | 22.04.2006. u 12:11 | opcije