Prokletinjo!
Sanjao sam ju,sinoc.Prvi put nakon jako dugo vremena.Pola godine,mozda godinu.Vidio sam ju jasno kao nekad uzivo.Svaku pojedinost,a ne kao vecinom u snovima-znas da je to ta osoba i ni neznas kak zgleda,podsvijesti je to dovoljno.E pa full je stvarno bilo.Pogotovo njen pogled.
I osjecaji.Da jebeni osjecaji,ubio sam ih davnih dana,ali tesko ih je ubit kad mozak napravi scenarij da je konacno dosla u Zagreb radi mene,i da stoji pred mojim vratima i gleda me ocima punim ljubavi i zaljenja zbog propustenog vremena...i poljupci,i strast,i onaj zaboravljen osjecaj...tako stvarno...
Zasto me ne pusti na miru do daljnjega,pa sto ako je ona bila najbliza onome sto trazim iz ljubavi i zivota,ma daj fuck off vise!Nek mi i snovi budu slobodni,kad sam se vec uspio izborit da mi java bude bez nje......OCU JU ZABORAVIT VISE!!!A ne u svakoj novoj trazit ono sto sam imao s njom
07.01.2006. u 2:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
gle pripit ovo tipkam,bas se iz Brazila vratio.Ljui me sto ajd da je to nesto svjeze pa da patim,al to je pred fucking 2,2 i po godine bilo!!!A jos uvijek mi se vraca,podlo,u snovima,gdje nemam kontrole...
Autor: _Memento | 07.01.2006. u 3:02 | opcije
Snovi su pomoć, kroz njih odrađujemo neki dio nas. Zahvali se snovima i nemoj ih analizirat. Analiza i ljutnja je ta koja ju ne pušta od tebe. Reci hvala i pusti.
Autor: angelflightdown | 07.01.2006. u 3:05 | opcije
ok,kazem: Hvala i pusti
Autor: _Memento | 07.01.2006. u 3:10 | opcije