ivanu....
Iskrica iskru baca,
i nikoga ne sluša,
ni proroka ni mudraca,
samo vapaj svojih duša...
Vremena ona dade
svakome koliko treba
i uljeva nama nade
ko jesenje kiše s neba....
Ali sudbine su nam tužne
daleki nas puti djele,
uspomene i lijepe i ružne
na ekran su sada sjele....
Nikad ne kažem nikad,
a ipak pomislim često
negdije u duši nadam se ipak
da ovdije sam našla svoje mjesto!!!
posvečeno prijatelju koji me je uputio u tajne bloga....
07.01.2006. u 11:51 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
pozdrav i tebi i prijatelju:))na pravom si mjestu
Autor: Ananta | 07.01.2006. u 13:06 | opcije
Voljena, hvala na divnim stihovima, nosim te u srcu ! Ivan
Autor: ego-te-amo | 20.01.2006. u 12:43 | opcije