Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Kaos je raznolik u svojoj istovrsnosti. Kad shvatiš da je u tebi kaos, onda si blizu rasvjetljenja. Zdrav čovjek je veseo, jer je živ. Da bi to osjetio, mora uvijek biti prisutan. Ovaj kaos u nama je naša vlastita kreacija. Udaljavanje od vlastitog bića je udaljavanje od svega. Vlastiti centar je most sa cjelinom. Projekcije u druge osobe su povezane sa snažnim emocijama i u nesrazmjeru su sa stvarnim događajem, koji je za nas bio povod. Kad smo odbijeni, a ne u očekivanju - prate oštri osjećaj boli, muke, tjeskobe, naviru snažni osjećaji čak uz suze, ali uz suze se javlja spirala negativnog emotivnog naboja. Um se priprema u bijesnog advokata, koji priprema opravdanja da je bio nepravedno odbijen. Nakon toga se javlja osjećaj nemoći, koji stvara mračni scenarij.
U nama postoje 2 slike "sjajna" i "sjenka". Sjenku skrivamo, to je društveno neprihvatljivo o nama. Zbog toga ne možemo osjetiti punoću, vitalnu snagu energije. Uvijek očekujemo potvrdu izvana – sliku o sebi želimo dobiti izvana. Gubi se kontakt sa samim sobom, kad ne dobijemo bezuvjetnu ljubav, mislimo da s nama nešto nije u redu. Nijedan roditelj nema povjerenja u život – ne vjeruje svom djetetu. "Živ" roditelj uvijek vraća lopticu misleći "što ja tu ne radim dobro".
Nosimo maske. Svaka maska je pod-ličnost i postoji kao zasebno energetsko polje. Ta su energetska polja međusobno u konfliktu. Svaka pod-ličnost ima "svoj život" koji je najčešće u konfliktu sa životom druge pod-ličnosti. I unutar jedne pod-ličnosti postoji potencijalni konflikt između "sjajne" slike i "sjenke".  Posljedica toga je veliki gubitak energije i od tuda nemogućnost doživljaja vitalnog autentičnog sebe. Od tuda su vrlo rijetki ljudi, koji imaju iskustvo osobne moći. Zato ljudi traže kompenzaciju – kontrola ili manipulacija drugih ljudi i djece.
Treba puno vremena i puno razumijevanja za vlastite polaritete - da ih se prepozna i prihvati. Sve potisnuto čeka svoj trenutak – da prsne van. Ne treba pokušavati potisnuti sud sebe samog – treba ga koristiti kao znak da se okrenemo iznutra. Postoji i dodatni problem – iskrenost i poštenost prema sebi, potiskujemo dio sebe koji je neiskren.
Čovjek je kao glazba koju sluša. Puno toga glazba može reći o nekome. Netko se pravi da voli neku glazbu, a u stvari voli nešto sasvim drugo. No to i nije tako važno. To je tipično licemjerje.
Ponekad vodimo naše unutrašnje razgovore sami sa sobom koji traju cijeli dan. Oni sadrže opise i analize drugih i sebe i njihovog vladanja, drugi su povod našeg interesa. Imamo auto-analize i obračune sa samim sobom. Sadržaj unutarnje konverzacije ovisi o aktivnosti određenog suptilnog tijela. Pokušavaju se izliječiti neke energetske rane od neke bolne situacije. Ali to donosi samo prolazno olakšanje, jer mišljenje ne donosi trajno ozdravljenje naše ranjene suptilnosti. Treba zaustaviti mentalni sklop. Ta aktivnost se ne može zaustaviti kroz napor, već samo kroz svjesnost, treba promatrati procese rada te razine i tada se počinju događati procesi sve do prestanka.
Meditacijom možemo vratiti inteligenciju, ljepotu, mladost. Nezainteresirana opuštenost ne donosi spontana rješenja. Samo trajni napor vodi do ravnoteže.

ma suze su nekada i dobre, a i lijepe..... a oci poslije lijepih suza imaju predivnu boju...........

mostove sam uvijek gradila kad sam stigla do rijeke... graditi most, a ne stići do rijeke...! :) možda, ako se sjetim kako je u nedjelju, 8.1. nekome bio rođendan :)

ah, «posmatrac...» :), zaboravila sam plakati, a vjerojatno se i smijati.. od srca :)

energetska polja su ta suptilna tijela koja osjećaju i pulsiraju životom, koji često sami u sebi ubijemo. Zašto je to tako? to je tema za neki drugi blog :)

zato ja dobivam toliko komplimenata da imam prekrasne zelene oči, previše plačem

...neke ptice nikad ne polete ...cijeli život čekaju na to... tako i ja čekam njegovu ljubav ... čekam... al' mi nije suđeno.

...oh, why can't I...

''E da knjigu pišem ponovo sad bih znala gdje sam griješla. Sad bih znala kojim putem krenuti, sad bih znala sve. E da knjigu pišem ponovo kada bi se vrijeme vratilo, ti bi tu kraj mene sanjao ispod svile mjeseca. Molim te, ne stavljaj mi sol na ranu, molim te, i bez toga dosta boli...Sada mi je jasno, sada kad je kasno trebala sam ostati, trebalo je hrabrosti... Trebalo je znati dijeliti, a ja bila mlada pa nisam znala davati. Prerano je bilo, dušo, prerano, a sad se bojim da je prekasno. E da mogu sada ponovo... sad bih samo srce slušala..." ('Parni valjak')

a Shad..shad.... pa to ti je greska, izgleda da ces morati to ponovno uciti, makar smijati se, pa danas je medjunarodni dan smijeha, treba ga slaviti... vidit cu mozda u Zagrebu ima neka vecernja skola suza i smijeha, pa cemo krenuti iz pocetka ;o))

yes, «posmatrac...», zašto ne? :) ma to su samo male reminiscencije :)

vještice :)

Jednom ...do nedavno... zvali su me "vještica" :), živjela sam u ovom bijelom gradu nekim plavim snom između dva vala, između njegove i moje slike. Uzela sam njegovu bijelu košulju i u višeglasju dobivala šapat iz jezera daleko negdje izvan horizonta. Kao "vještica" pogađala sam puno toga, o drugima pa čak i o sebi (ali o sebi samo kroz snove). U meni je uvijek odzvanjao zvuk nekih starih vremena, uvijek su me privlačile neke neobjašnjive stvari koje su se počele i događati :), zatvarale me u moje okvire, opet između dva vala i opet između njegove i moje slike. Kroz Crowley-a doživjeh mnoge neobične trenutke, nejasno-jasne poruke i prekrasne plave noći. Zaboravila sam već način na koji sam poljubila nečije meke usne. Zaboravila sam već način na koji sam otvarala "tarot" i zaboravila sam puno toga, ali ne izbrisah nikada "vješticu" u sebi.

besame mucho...
..... como si fuera esta noche la ultima vez; besame mucho que tengo miedo perderte perderte otra vez. Quiero tenerte muy cerca mirarmeen tus ojos verte jun to a mi pienso que tal vez manana yo ya es tare lejos muy lejos de ti. Besame mucho como si fuera esta noche la ultima vez; besame mucho que tengo niedo perderte oerderte amor.

.. baš slušam ovu pjesmu :)

just a pure copy-paste :)

O nekim plavim suzama i zaboravljenim osmjesima ;o)