Dati dio sebe...

Nakon braka, kada sve prođe i lijepo i ružno, kada kreneš sam lutati bespućima života, zapitaš se:Kamo sada?Na koju stranu se okrenuti?Shrvan bolon i tugom, nastavljaš svoj put.
Prijatelji koji su se okrenuli  na svoju stranu i rješavaju svoje životne probleme, uglavnom vraćaju svaki puta film u natrag.
Ja na to nisam bila spremna.Krenula sam naprijed, i nisam se htjela više okrenuti, jer iza sebe ništa nisam ostavila, samo neko prazno sjećanje.
Danas kada se svega sjetim, znam da sam bila vrlo hrabra kada sam odlučila otići i ostaviti sve.Sve, osim svog djeteta.A sada kada razmišljam o budućnosti znam samo jedno.Želim ljubav, toplinu i zajednicu.No trebalo mi je dosta vremena da shvatim kako ta moja sreća nije nigdje daleko, negdje u nekom drugom kraju Hrvatske, nije niti u nekoj stranoj zemlji.Ne želim se više zavaravati slatkim riječima ovdje napisanima, tipkanjima na pvt, sms-ovima.Potrošila sam se na taj način.Volim se družiti s ljudima, to ću i nastaviti, i ovdje i u privatnom životu.Ali, okrećem se svom kraju, nekom ovdje blizu, krećem ka mom tragu u beskraju slavonskih ravnica...

uvijek sam govorila - daleko od oka, daleko od srca... i glavno da si ti na vrijeme skužila gdje trebaš gledati :))))

Daljina je relativan pojam, oz praktičnih razloga logično je da se lakše družiti s nekim bliže, ali u konačnoj analizi moramo znati što hoćemo, mišljenja sam da se ipak sličnosti privlače, makar nesvjesno, ima nešto jače od nas što upravlja svime...interesantna si osoba!

da li si procitala pjesmu
Richarda Bacha
"Ne postoji mjesto koje se zove PREDALEKO"

Good 4 you! Da je meni barem znati pravi put.. ;-))