NESRETNO DJETINJSTVO

Kao dijete sam od tete Kunigunde iz Rijeke dobio gumenog jazavca za 6.rođendan.Nitko nije bio sretniji od mene i svugdje sam ga ponosno pokazivao.Bez imalo srama.Jazavac Gavrilo išao je sa mnom na sve dječje priredbe, u kino, u školu, pa čak i na teniske turnire diljem lijepe naše sve do 13-te godine dok se nije dogodila užasna tragedija...
Pošto je poklon bio kupljen sa vrlo jasnim namjerama, tj.da mi se naruga vlastita familija jer sam ličio na jazavca, ispočetka ga nikako nisam mogao zavoljeti ali to baš nije trajalo predugo jer mi se gumeni ljubimac uvukao duboko pod kožu (nemojte ovo sad shvatiti dvosmisleno)...
Sve do negdje 10-te godine, svi su mi tolerirali bolesnu opsesiju gumenom životinjom i čak su ga moji vodili i na roditeljske sastanke, ali kad sam napunio 13 godina-"bacili" su ga misleći da će me iskvariti do kraja.Totalno sam zanemario i učenje i higijenu i sve normalno uopće-Gavro mi je bio sve na svijetu!
Tužan do bolnih granica, nisam htio 4 mjeseca razgovarati s nikim oko sebe, tako da su se počeli bojati da nisam zanijemio i onda sam dobio takve batine da je komšiluk pomislio da je Tarzan ustao iz groba! Nikako nisam mogao preboliti rastanak sa mojim gumenim prijateljem koji me vadio iz svih životnih tegoba i pomagao pri odrastanju.Ok, sve se smirilo...Ali, vraga.Nakon upisa na fakultet, ja i hrpa poznanika otišli smo proslaviti moj ulazak kroz akademska vrata kod susjede Zlatice na vikendicu i sve je bilo divno i svi smo bili pijani do iznemoglosti.
No, međutim, kako trijezan misli a pijan govori, susjed Vukosav se izletio s pričom o gumenom jazavcu koji je još davno završio u njegovoj šupi zahvaljujući strini od moje tete kojoj je bio dodijeljen ogavni zadatak da jazu makne što dalje od mene.Bummmmm!!!! Najednom mi je nešto eksplodiralo u glavi i počo sam recitirati stihove Ivana Gorana Kovačića i Ganeta Todorovskog na sav glas, na sveopće zaprepaštenje.Živci su mi bili totalno popustili kad sam čuo da je susjedov pas izgrizao mog gumenog ljubimca toliko jako da je skoro puknuo popola.Poveden emocijama i alkoholom, nasrnuo sam na susjeda Vukosava oboružan vilicama i prisilio ga da me odvede do svoje kuće.Sve mi se vratilo-najljepši dani mog života leže izgriženi u nečijoj šupi.Ogavno!
I, da skratim priču, nakon što sam platio kvartnom vulkanizeru masne pare da skrpa Gavrila skoro do originalne forme, opet sam se vratio u sretno djetinjstvo i sad sam siguran da me više nikad nitko neće odvojiti od mog vjernog gumenog prijatelja.