ljubav života
Tamo,
Gdje u krošnjama drveća ostaju ptice i pjevaju
na tlu u mekoj travi
moje će se stope u tvoje sakriti.
Da nitko ne zna,
ne čuje,
ne vidi.
Sjest ću na rame tvoje i šutjeti.
Tamo.
Dok šetaš ulicom i promatraš ljude,
Pred isitim izlogom ću zastati.
Kao odraz u sjenci lika neke igračke,
zavuči ću se među tvoje prste da me prebireš.
Tamo.
Kad sjedneš na klupu u parku,
sam i umiren a
Tisuću glasova probude te iz sjećanja na davne dne.
Lica okrenutog sjeveru,
što tužno bdije nad nečim od prije.
Proletjet ću krajem tvoga bila
I znat ću da nisam snila,
Baš sve.
13.01.2006. u 22:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Wooow... super :)... pozdrav ti Julijeta :)*
Autor: TeeJay | 14.01.2006. u 12:09 | opcije
Ja volim tvoju poeziju i jako mi se sviđa. :)))))))
Autor: Zentren | 14.01.2006. u 20:13 | opcije
ja vjerujem u snove.. mozda nekad vise nego u stvarnost.. :D vauuu
Autor: beschtia | 15.01.2006. u 22:34 | opcije
pozdrav svima , veselima :)))uz obavezno ispunjenje :))) svih snova!
Autor: julijeta | 15.01.2006. u 23:02 | opcije