ljubav života

 
Tamo,
Gdje u krošnjama drveća ostaju ptice i pjevaju
na tlu u mekoj travi
moje će se stope u tvoje sakriti.
Da nitko ne zna,
ne čuje,
ne vidi.
Sjest ću na rame tvoje i šutjeti.
 
Tamo.
Dok šetaš ulicom i promatraš ljude,
Pred isitim izlogom ću zastati.
Kao odraz u sjenci lika neke igračke,
zavuči ću se među tvoje prste da me prebireš.
Tamo.
 
Kad sjedneš na klupu u parku,
sam i umiren a
Tisuću glasova  probude te iz sjećanja na davne dne.
Lica okrenutog sjeveru,
što tužno bdije nad nečim od prije.
Proletjet ću krajem tvoga bila
I znat ću da nisam snila,
Baš sve.

13.01.2006. u 22:57   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Wooow... super :)... pozdrav ti Julijeta :)*

Autor: TeeJay   |   14.01.2006. u 12:09   |   opcije


Ja volim tvoju poeziju i jako mi se sviđa. :)))))))

Autor: Zentren   |   14.01.2006. u 20:13   |   opcije


ja vjerujem u snove.. mozda nekad vise nego u stvarnost.. :D vauuu

Autor: beschtia   |   15.01.2006. u 22:34   |   opcije


pozdrav svima , veselima :)))uz obavezno ispunjenje :))) svih snova!

Autor: julijeta   |   15.01.2006. u 23:02   |   opcije


Dodaj komentar