Dani i noći

 
Sanjala sam o svili, namotanoj u bale, u svim bojama i teksturama. Moj rječnik simbola kaže, da je tkanje samo po sebi, kao i čin tkanja, ženski čin stvaranja, kao što je muški oranje, a Božica hoda među svim tim tkanjima, nitima osnova i potki, pletući i raspletajući sudbine, trenutke i događaje. Hvala ti draga što si me pustila u svoju radionicu. Naši su životi uredno i prelijepo poslagani na policama, neraskidivo vezani i upleteni jedni u druge u tkanjima naših postojanja. Svaka je svila bila original, neponovljiva, lude, vibrantne boje. Ali shvaćate, svako tkanje upleće nas sa nekom drugom grupom ljudi,na nekim drugim mjestima, na poseban način. Možda postojimo unutar svake bale svile. A u Njenoj radionici, sve svile postojeodjednom.Hodala sam među njima i razgledala,dodirujući ih, ni ne znajući kuda sam došla. Sve je na svom mjestu, na savršenommjestu, u savršenom redu. Ni traga kaosu, niti jedne neupletene niti.Od sada je tvoja radionica moje mjesto utjehe i uvjeravanja u Tvoju slavu.Moje prisustvo u tom svetom prostoru kaže mi da sam i ja Tvoj dio, koji stvara.Ali zbog nekog meni nedokučivog razloga, odlučila si mi pokazati cjelokupnost reda stvaranja.Svila mog života savršena je, znam. Sve su te svile bile besprijekorne, jer Božica ne griješi.Nema greške u Stvaranju.

jel to ovo nitko ne razumije osim tebe, ili je tako jako dosadno, ne znam, ali znam da je meni jako lijepo
:)