vezer
sjedio je na obali i blijedim očima gledao preko horizonta. na nebu je otkucavao veliki sat sa klatnom. prije nego što mu je mozak utonuo u low-power-mode, samo je nakratko pomislio kako bi bilo zanimljivije kada bi to klatno svojim vrhom zarezivalo površinu mora...
(ja b' se ispričo svekolikom pučanstvu na ovakom bologu, al zbilja mi se nešto pisalo, a nije mi se sad dalo ulazit u neke filozofije. pustiću vam na kraju neku pjesmu da vas oraspoložim i dignem moral i ublažim reakcije :) obećajem. ova "priča", naime, ima i nastavak. u svjetonazor* našeg "junaka" upada lik u crnoj odjeći sa uzdignutom rukom u kojoj drži komadić crvenog papira (kasnije se može zaključiti da je taj lik u stvari nogometni sudac i da našeg "junaka" šalje van igre. na klupu). e! i sad kad on napokon sjedne na klupu, krene se meškoljit i sav se uzjebe. i tu se krene preispitivat da li on uistinu jedan od prve jedanaestorice ili je ipak samo igrač sa klupe. tu krene TA filozofija, a o tome mi se ne da sad. apolođi axepted?)
eo pjesmica kak sam obećo:
(sad tražim nešto što bi eventualno moglo zadovoljit široke narodne mase a da je i meni oke...)
može ovo?
[ extreme ways / moby ]
___
* svjetonazor: pogled na svijet. vidokrug, dakle
15.01.2006. u 4:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar