rumble in the-vinograd
kad oću što brže stić od posla do doma, ondak si pustim "links 2 3 4" od ramštajna i pokušavam držat tempo. probajte. funkcionira. samo ima catch što morate u roku trajanja pjesme stići iz točke a do točke b. inače morate pazit da pravovremeno vratite pjesmu na početak jer može se dogodit da nakon te pjesme krene svirat "i fell on blak days" pa da instinktivno skočite pod trajvan što bi vam vjerojatno smanjilo izglede u obaranju brzinskog rekorda.
dobijo sam esemes danas od prijateljice. doktorice. (da, da. krećem se samo u tako pomno biranom društvu.) kaže da mi je bivši cimer sinoć nastrado u prometnoj i zgulio si lice. pitah oće preživit. kaže da oće, al da će u ostat ožiljci (na duši). tu je priča poprimila vedriji ton i onda smo se još malo zadirkivali preko poruka, što nema veze sa ovim slučajem unesrećenja. zvao sam onda drugog cimera (koji je u stvari cimer br.1), pa mi se nije javljao. malo kasnije je on mene nazvao. (jel idem možda malo preširoko? da skratim?) nu... pitam njega šta je s ovim, a on mi veli da ne zna i da upravo ide k njemu u bolnicu (ma nemoj, ja tu daleko znam više od njega koji je tamo blizu. viš, viš... 1:0), al da su se vjerojatno ponapijali i porazbijali. pa, reko', daj me obavijesti kad izađeš iz bolnice. kaže on da bude. i tako i bi... vozaču naravno niš, a cima je glavom provjerio koliko je mu je čvrsta šoferšajba. navodno će ga vozač tužit što ju je razbio. taj dio razgovora se već odvijao u grohotu i počeli smo se prisjećat kako je taj isti cima navalio na sirotog yuga (isto glavom. al zbiljla navalio. nešto mu se vozač zamjerio) i kako si je jednom prilikom samorazbio glavu kad smo bili na mini-tulumu kod natali-volim-te. čuo čovjek pjesmu na radiju koja mu je razgalila srce, pa je našo prikladnim da svoju sreću pokaže na način da se zakuca glavom u rub stola. oke... on je tada ostao sjediti u doslovnom šoku, a bogme smo i mi bili šokirani. morao sam ga vodit pred ogledalo da mu dokažem da si je razbio glavu i da mu je loše i da to treba sanirat. nikad neću zaboravit facu prodavačice koja je maltene spala iza pulta od smijeha kad smo svratili u pekaru vraćajući se s mini-tuluma (ON je izgledao smiješno).
tak da se nisam previše brinuo kad sam čuo da je dobio samo ozljede po glavi. možda mu glumičić sad i napravi nešt od face. možda bude novi ciganović. komadi, čuvjte se čovjeka sa nabubrenim nosom, jednim zatvorenim okom i ožiljcima na duši! jer za ljubav treba imat ožiljke na duši. amen!
16.01.2006. u 19:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar