STARCI SU PROLUPALI

Ne znam kako vas,no mene je ova snrt planinara,pogodila posred čela.Volim,šumu,volim planine.Da se ne znam kako loše osjećam,otić u šumu za me je bolje nego popit lijek.Svakim korakom po onoj strmoj velebitskoj stazi,čini mi se da vraćam izgubljenu snagu,a još kad bura zadere po velebitskoj padini,odnese sav nakupljeni jad,prljavštinu ,bolest,sve to završi daleko dole u modrom moru.More to očisti,reciklira i burom nam vrati,ali sad kao čistu životnu snagu..............
Neki sam dan pisala o tome kako sam se rano probudila i krenula put Kaamenjaka.Mnogi ljudi pa i planinari reći će da to baš i nije pametan potez,sam u šumi,nikada ne znaš što se može dogoditi..................
Točno ,ali radost življenja koju čovjek osjeti u ta predivna jutra,na tihoj planini,u društvu tu i tamo koje preplašene životinjice(nikakvih vukova i medvjeda)je nešto nenadoknadivo,nešto prelijepo,nešto što vam tako fino napuni baterije.
Možda su i ovi ljudi na čas precijenili svoje snage,možda su mogli ostati u sigurnosti svojih toplih domova,ali zov je bio jak i oni su se odazvali,krenuli,i ko god je barem jedanput prespavao u kakvom skloništu u vreći uz vatru,razumjeti će o čemu govorim ,razumjet će i njih.
Počivajte u miru u krilu našeg Velebita,i čuvajte nas koji ćemo sasvim sigurno vašim putevima,za vama.........

Dirljivo......a što reći, bog je zaista nepravedan, a Velebit veličanstven, vjerujem da su ti ljudi usnuli sretni........

Dirljivo......a što reći, bog je zaista nepravedan, a Velebit veličanstven, vjerujem da su ti ljudi usnuli sretni........

Kupila sam nove gojzerice....Velebite ,evo me, uz dužno štovanje i beskrajno udivljenje