...tek toliko...

...a vjerojatno nikad i neću razumjeti...

...još uvijek sam pod utiskom filma o čovjeku čije je ime Oscar Schindler, neko veče je ponovno prikazan i bez obzira što sam ga gledala više puta, uvijek ostanem zapanjena količinom mržnje koju čovjek može nositi u sebi i oblikom zvjerstva prema drugom ljudskom biću kojim tu mržnju ispoljava...

...a ono što ne mogu razumjeti je da, bez obzira na silna svjedočanstva, fotografije i ostale dokaze o kojima se uči kroz život od tog krvavog II svjetskog, ljudska bića nisu ništa naučila, nisu shvatila da sve svoje snage treba usmjeriti ka cilju da se ništa slično nikad i nigdje ne ponovi...

...i danas, kada imamo na raspolaganju razne oblike brzog prijenosa informacija, o tome što i gdje ne valja, gdje ljudi pate, nismo u stanju ostvariti sklad i harmoniju, a na ovom plavom planetu ima mjesta za sve i svi imaju pravo rođenjem na jednaku šansu...

...ne, mi biramo ravnodušnost, snimamo sve krvavije filmove, odgajamo mlade naraštaje trujući njihove mozgove idejom da je nasilje prihvatljivo, kao i da je oružje normalno imati pri ruci, skoro kao mobitel...

...i pitam se da li smo uopće svjesni da na jednak način kao što stanice raka uništavaju ljudski organizam mi samo svjesno uništavamo ovu lopticu u svemiru koja nam je život dala...

...da, ne razumijem nikad neću razumjeti a ne želim jer ako shvatim da u meni postoji razumjevanje za život bez svijesti i savjesti, znači da sam i sama postala takva...

...eto, rekoh što mi na duši leži...

I sad ti je bolje!;)....ali i meni!Lijepo si sročila svaku rečenicu.Sviđa mi se tvoj stav!Go, girl!

da...lijepo si to rekla....

...ma mota mi se to u glavi od filma, mišljenja sam da na te činjenice i prizore niko ne može ostati ravnodušan i da se mora zapitati: ćemu sve to i zašto...


...zar smo zbilja sljepi na boje života, na činjenicu da je život drugog jednako vrijedan kao i naš i da niti jedna ideja, pogotovo ako u sebi nosi sjeme zla, nije vrijedna jedne dječje suze a kamoli ljudskog života...

i naša su djeca plakala pa nije baš bilo puno zainteresiranih da pomognu....

...sleep, pa upravo o tome govorim, no uzela sam primjer II svjetskog jer je to ipak nemjerljiva tragedija, 6 miliona ljudi samo jednog naroda u organiziranom i detaljno planiranom projektu uništenja...

...da su ljudska bića naučila barem mrvu iz toga ne bi ni ovdje ni bilo gdje u svijetu djeca plakala dok su u njih uperene puške...

...onog momenta kad čovjek svjesno odluči lišiti života drugo ljudsko biće, hladno i proračunato, tada gubi sva obilježja ljudskosti, a najžalosnije je pomanjkanje svijesti da sa svakim nasilno ugašenim životom umire svako od nas, kako onaj koji je to učinio tako i svi oni koji zatvaraju oči i prešućuju istinu...

...još su stari latini imali izreku koja glasi: onaj koji šuti, smatra se da se slaže/prihvaća, slobodna sam dodati i odobrava jer nije on/ona osobno u pitanju...

'ajd da i ja malo pametujem...

treba razumjeti...
da bi se danas, sutra znalo prepoznati.

najgora stvar u životu koja ti se može desiti jeste da imaš poziciju i moć učiniti nešto po pitanju zaustavljanja nebrojenih oblika nepravdi i patnji a da to ne prepoznaš zbog nerazumjevanja...
da nisu francuzi i englezi na kraju prvog svjetskog sklopili osvetnički mirovni sporazum sa njemcima, ne bi se sve to desilo...
a možda i bi...
u svakom slučaju, SVE treba razumjeti, onda znaš bolje odabrati...
tako ja to vidim...