pjesmuljci

...kako je tužno kad nakon određenog vremena shvatiš da onaj u kojeg si bila beskrajno zaljubljena,odjednom postane netko koga više ne možeš pogledati...bojiš se i sama sebi priznati da je tako...jer ipak,godinama ste skupa,imate nešto sranja iza sebe,bilo vam je i lijepo,iako rijeđe...bilo je svega,i smijeha i suza i stiskanja i tuče,i najednom si progledala,kao da je netko skinuo gustu zavjesu ispred tvojih očiju,ti vidiš svaku njegovu i najsitniju manu,nervira te svaki njegov pogled i dodir...jednostavno,ne podnosiš ga više...a on?...on te gleda i ne kuži pola kurca,misli da je sve ok,misli da se ništa ne mjenja...njemu je dobro...a naočigled mu se raspada život pred očima...a kad počne kužiti onda priča poprima nekakav sasvim drugačiji oblik...ko tu koga jebe...ko će koga više sjebat...mene samo zanima da li je to početak kraja,koliko dugo traje agonija i jel jako boli iako ne voliš?...ali ako ne voliš,zašto toliko fucking boli...zašto je teško srezati sve i krenuti negdje ispočetka...čega se bojim?

ostavi ga jer nije pošteno ni prema tebi, a još manje prema njemu da ga zavlačiš - on misli da ga voliš, a tebe boli kurac i za njega i za njegovu ljubav - rastanite se ko ljudi, pa ima još na svijetu i žena i mušaraca zar ne?

ak ti se počeo gaditi, bolje mu to iskreno reci i ostavi ga.

okreni se i odi bolje sada nego kasnije vjeruj mi znam kako je biti u vezi a da nema nicega vise..... bljak neponovilo mi se vise ........ odi, boliti mora malo,ali ce proci....... odi