Take Me As I Am

 
Gledam te kad opustiš kad zašutiš,
Kad ti se labirinti ulica isprazne,
Grade moj, moja ljubavi.
Pod zavodljivom topinom ljeta
Pod tajnovitom slikom prvog snijega,
U parku i drvoredu, kraj katedrale.
Ostavljaš žuto svjetlo u sjećanju,
Poznajem ga kad ti prilazim.
Nisi moj izbor ni ja tvoj
Znam,
Pa ipak rastemo zajedno.
I kad se razdvajamo
oćekujemo se,
Grade moj.

Uvijek nas srce vuče gradu svom, mjestu gdje provodimo svoje djetinstvo, mladost i starost, a najviše nam nedostaje kad nismo u njemu :))))))

ma... niej baš ali eto.. u ime nekih dana, zaslužio je svoje mjesto u.....ne u srcu...u sjećanju u pamćenju...u meni... kao i u svakome od nas njegov grad.....ali gdje god da ostavim šešir, moj je dom..:))))

Pozdrav dragom društvu i najljepšem gradu :)

hrkljuš... ovako...bez vrijeđanja na mom blogu... ako misliš... da si faca jer se skrivaš iza no name nicka.....onda je jadno, al šta sad...neki će sigurno znat tko si pa će se ono "veselo" primitivno smijuljit iz prikrajka... al šta sad i za to....prihvaćam činjenicu da neki ljudi nisu nikad izašli iz vrtića, ili im je mentalna slika upravo takva da da bi se morali ravno tamo vratit, da ih djeca nauče nekim stvarima...ponašanju npr.....:)

pozdrav Tee! svako dobro u našem lijepom gradu :))