nesto kucne izrade...

12 je sati, drhti ponoć plava,
sišao je mjesec na prozor tvoj ,
da sa tobom spava.
A ti traziš moje ruke,
ti tražiš moje oči u snu,
a nisi ni svjesna, da te baš nikad neću voljeti kao nju...
Sva tvoja nadanja, slutnje i molitve,
sve tvoje želje i htjenja,
ne dolaze do srca mog,
ovog srca trošnog,željnog iskupljenja.
Nisam htio da se dogodi ovo, ni slutio nisam da će
njene oči zarobiti moju dušu,
kao vrtlog dok olujni vjetrovi pušu...
Dala mi je snagu i volju
da s njom djelim sve što imam i znam,
i sad tražim način da bih pobjegao,
a to je stari ofucani klišej,
i večeras ćeš saznati, da stobom nemogu više...
                                                   CrnSedef