nesto kucne izrade...

Kupit ćeš me noćas sa dva, tri pogleda,
i uzet ćeš sve moje odreda,
uzet ćeš sve što ti nudim
i nećeš imati milosti
pred mojim srcem ludim...
Noć već miriše na grijeh,
taština, tišina i plač,
ni tvoja ruka na mom vrelom čelu,
ništa pomoći neće,
da ne izgorimo u tom slatkom djelu..
Uzet ćeš me kao zadnju cigaretu,
istoopit ćeš me kao zadnju kocku leda na svijetu,
pregazit ćeš moje osjećaje,
kao što gaziš sve,
to je rutina odveć, zar ne?
Na kraju ću biti ambalaža potrošene robe,
 a putevi do tvog srca
bit će kao prizma svijetla
u kapi vode...
kao prizma svijetla...
tako blizu, a tako daleko od mene,
postoje al su zabranjeni grad,
i opet samo tuga, samo bol i samo jad.
to si ti,
to smo mi...
                                    CrnSedef