Ponekad
Ponekad si nasmijana i vesela,
ponekad si najljepši stih balade,
a ponekad tako tužna
kao ledena kiša u noći,
kao stijena godinama u samoći...
Krevet od rubina na kojem snivaš sada,
ima dnevnik sjetnih i veselih priča,
ponekad sam i sam dio njih,
a ponekad to nitko ne zna,
a ja najmanje od svih...
Ponovo je oblačno u očima tvojim,
ponovo je potres u rukama mojim,
ponovo smo vulkan koji divlja,
ponovo si samo kurva mila...
I sve je više takvih dana,
i ne znam što da radim,
kao da te želim izgubiti,
i nikada više ne volljeti,
a kako sada stvari stoje,
tako će na kraju i biti...
CrnSedef
19.01.2006. u 23:15 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara