Zamisli
Zamisli lice očajnog luzera
kamenog srca ludo zaljubljenoga,
naći ćeš mene kako stojim,
na rubu ponora,
kako gledam na daleki jug, i sanjarim kao lud...
Zamisli život prosječnog studenta,
i postelje od šarenog tepiha,
naći ćeš mene kako spavam mirnim snom,
kao da nemam ništa sa tobom...
Zamisli noći najluđih provoda,
do sobe pune tišine i tužnih pjesama,
naći ćeš mene...
To je piramida moje sudbine,
prošarana grijesima i porocima,
...porocima i rijekama požude...
A ti me gledaš kao da sam najljepši bagremov cvijet
kao da živim uspješan let,
a neznaš da sam samo korijen tog bagrema,
i neki sasvim drugi,
sasvim drugi promašen svijet...
CrnSedef
20.01.2006. u 0:08 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara