Mojoj Hercegovini
Rajske kočije, drago kamenje ,
bijeli šafrani, radost kao izvor čista,
dječiji smijeh, uspomene razigranih dana,
sve to nije dosta
da moj kraj blista...
Vuku me ponekada polja šarenih livada,
toplina sunca, behar, i potrošeni sni,
sva mjesta gdje smo kao djeca bili mi...
Zlatna su obećanja i prokleto je voće moje doline sna,
vjera u život, radost i smijeh,
nisu dovoljni, jer je taština onaj
najgori grijeh.
Ljudi iz moje doline nisu sokolovi punih pluća
nisu ni redovnici zlatnih usta,
nisu ni obični smrtnici goli,
oni su sami sebi zid boli...
Ponekada razmišljam o tim sjenama zavisti,
ponekad sanja taj vrtlog prkosti
i koliko god se stvari mjenjale,
ja ću uvijek biti neki drugi svijet...
Živim u cinizmu nasmijanih dana,
sa tek po nekim pogledom na jug,
džaba je buket procvjetalih tulipana,
kad ni ptica ptici nije drug...
Bog Aronu: "Reci dvoje pravednih i spasit ću ovaj grad..."
Biblija
CrnSedef
20.01.2006. u 0:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
pa nadam se da si barem dolje,. a ne da ovdje sada zavaljan nakon balota, prsuta, cece i dragane sanjas o rodnom kraju,.
Autor: PreacherMan | 20.01.2006. u 0:33 | opcije
bonbocncihice ti si mi zadnja potrebna podrska,. iss
Autor: PreacherMan | 20.01.2006. u 0:47 | opcije
super,. pozdravi suncicu, mirjanu, teu, zorana,. i ostanite po mogucnosti negdje daleko od mene,.
Autor: PreacherMan | 20.01.2006. u 0:56 | opcije