00:52
Tvoje oči preplašene srne u snijegu,
sjaje ovu noć kao srebren mač u snijegu,
i dok me prati sjena tvojih koraka,
i odzvanja tišina tvoga pogleda,
ti znaš, znaš i plačeš...
00:52 je na zadnjoj stanici Zagreba,
ja sad neznam gdje da krenem,
dal da okrenem stranicu novog nadanja
u nove noći
i besciljna traganja...
a zaslužili smo bolje...
00:52 stojim kao stup ja,
na sred Borongaja, gledam ti kosu
dok odlaziš u noć,
ništa ne rekoh
ni zdravo, ni bok, ni hej,
...ni u pomoć...
...šteta za oboje...
CrnSedef
20.01.2006. u 17:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara