PISOAR

Domet nekulture u zahodu svakom
to je bijeli pisoar, za mokraćom lakom*;
stoji usred školjki sav onako ružan
i kad nema mušterija, on sav zjapi tužan.
 
Pun mirisnih kuglica što svježinu daju
nakon svakog pišanja ko da si u raju,
makar stari dripci svi odavno znaju
da sve uvijek tamo vodi istom kraju...
 
Oštri smrad amonijaka ima školjka svaka
pa tako i pisoari, il novi il stari,
ne pomaže wc-patka niti ništa drugo
kad i dalje tamo smrdi, o zahodska tugo!
 
Raznih su oblika, a svi isto smrde
kao i sve školjke kada u njih prde,
jednostavno-to smo mi, tako stvari stoje
al se hrabri pisoari ničega ne boje.
 
Slijedećih 100 godina bit će ista priča
uvijek će naletiti neki stari čiča
i fulati pisoar čak za pola metra
i sve će nas ubit smrad pišalinskog vjetra!
 
* Lakom=pohlepan (za one koji ne znaju)   :)
 
 

22.01.2006. u 19:32   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar