nesto kucne izrade...

Kad bih tužan šapnuo da te volim
il sluteći ljubav otpuhnuo zastor,
ne bi suza,
ne bi riječi,
niti jedan prazan pogled ,
 doletjeli s tvoga lica...
Kad bih u ponoć na mostu stare rijeke,
priznao da si najljepša,
samo pogled snen
i poljubac prazan dotakli bi moje vrele usne...
I kad bi rječju stvorio djelo
otpuhujući dim cigarete
slutila bi,
 da tek sam pjesnik
čiji snovi brzo lete...
A obrvama oka, kad natuknuo bih,
da nisam više tvoj
tek jedna možda suza,
dotakla bi mene
...ove noći, tek pogled jednog stranca
oči pune sjaja
pune tvoje lice,
tvoje srce, puno žara...
                              CrnSedef