Za MAZOHISTE >; ) koji vole čitati >:D

Dosadno mi je...Imala sam zbrkane snove noćas...Klimavi zub, Severina, Jelena, skupa parfumerija, ona kupuje korektor...ja ludim jer tupi svoje a ja znam bolje >;D...Seve mi preporuča svog zubara visokog 2,30, s tim da su mu noge duge ko Maritinovićki valjda 1,90. Kosu ima izlakiranu tako da strše dva roga. A ja duhovita ko inače. >;/ I on mi to pregleda (u parfumeriji) i dolje na kraju parfumerije njegov brat isti kao Matteo Cetinski naplati pregled 50 kn. Malo sutra. Ako je on mene pogledao i pregledao, onda ću i ja njima naplatiti što ja moram gledati ta dva frika...I pitam imaju li oni prijavljenu...
Dalje se ne sjećam...Stvarno nemam pojma, ovo su 3 "selebritija" u dva mjeseca. Ok, Seve >;D i Janica Kostelić (valja malo analizirati ovo, ali kao da mi je poprilično jasno). Hoću li moći isprintati ovaj Blog? I ne mogu nakon svega ni na jedan chat...Pa cak ni vip-ov >;B >;D
Malo frustrirajuće. Ako uzmem u obzir. Da ne komuniciram s drugim ljudima. Na dan njih 5-ero. Ako se pročita moj profil, jasno je ko dan zašto sam frustrirana. E TO JE CIJENA LJUBAVI. ONE PRAVE, THE ONE & ONLY. Ali to je preveliki teret za moja nejaka ledja, lumbago, uklještene živce ( >;D ). Mislim da čak i on postaje...za razliku od mene on je samo tužan. Ja sam se odrekla svog načina života (samo izlasci van i upoznavanje novih ljudi>;D i non-stop eksperimentiranja NO DRUGS, SEX & ROCK & ROLL. Dosadno, ha? A ne... A on je ostao napušten. Tek toliko o pravim frendovima. Otišao je od drage ženice koja ga 3 godine nije gledala, slušala, vodila svoj život...I shvaćala kao zdravo za gotovo. A on je to silno želio spasiti. Tri godine tuge. Bez ljubavi. Tri godine pokušavao razgovarati s njom. I onda ju je napustio. Ne nije. Ona je njega potjerala...Kad ga se upozna... Otišao je bez ičega...Bez slika djeteta, bez domovnice, uspomena, cd-a >;), posla kojeg je radio ko konj mimo onog u smjenama. Posla u koji su ušli skupa jer ona :"Nikad neće biti ispod nekog, i neće njoj niko šefovati!" Ta žena u životu nikad nije ništa radila. Čak se ni brinula za njih. On je od rodjenja bio mama i tata. Nije nikad išla u šetnje s njima, ne sluša muziku...ušla je u taj neki svijet.... Dolazio je iz noćne, u dnevnom boravku 8 nepoznatih ljudi spava, totalni nered. Ona po danu spava pa ako treba nešto skuhat...Idem s pavat...ideš samnom? Ma sad ću...I tako noći i noći. Visila je na kompjuteru.
Sam si je kriv. Neiskusni "papučar" koji ju je zavolio, bili su skupa 2 godine. Prvi put je napravila pobačaj, htjela je i drugi, ali na molbu roditelja i njega, eto nije. On je kreten. Tog malog voli više od sebe. Nekad ga ne mogu gledat kad ga hvata tuga, zapravo bol. Zabranila mu je vidjat malog. Završilo se na sudu gdje je to u vezi malog kao riješeno...da naravno. Nije htio raditi frke zbog malog. Nalazili su se za vrijeme odmora, a ona je kontrolirala kad dolazi kući. Nije mu vratila ništa od njegovog 11-ogodišnjeg života. Sve, sve je bio spreman dati i ostaviti samo da mu da slike malog.
Upoznala sam ga 9 dana nakon...što je otišao. Preko iskrice. Nikad nisam izlazila sa starijima 5 godina od sebe. 11 g? Nema šanse. Mislila sam da sam inferiornija i da mi takve veze ne trebaju. Cijeli život sam bila sa mlađima. >;D A OŽENJENI I RAZVEDENI? S njima ni razgovor. Odgoj i karakter. I prvi put PRVI da sam nekom dala mob nakon samo jedne poruke od 2 rečenice. Nikad do tad. Nazvao je, a ja nisam imala pojma o njegovom profilu. Otišla sam nakon poziva na kavu. U lokalni birc. Ne uređena. I vidjeli smo se. I totalno opušteno razgovarali uživajući. 5 sati u tom bircu. Mjesec dana sam trpila i suzdržavala srce. Pamet je govorila, mentalni sklop...ne...koji ti je? Mjesec dana kavica. A tako je sve bilo jasno. A ja sam mu došla...Netko me poslao. Po prvi put... da sam došla uopće došla, i vjerovala. Bez predrasuda. Bože...kako bih osudila nekog drugog. Kako ne bih mogla suzdržati prezir, emocionalnu uključenost, mržnju, predbacivanje, omalovažavanje. NAPUSTITI ŽENU U DIJETE! Iz nekog razloga kao što sam došla, nisam osuđivala. Plakao je. Tri mjeseca. Prvo je bilo zbog toga što ga prva nisam osudila-koja ironija :( a onda to sa malim, općenito zbog cijelog tog braka, tih 11 godina dok mu mozak nije evoluirao ;/ :). A ja sam bila sve suprotno od onog inače. Iz nekog čudnog razloga. Toliko strpljenja. Razumijevanja...Sram me reći, ali sa nekim "cmizdravcem" bože mi oprosti nisam mogla. Svaka čast, mogu ga ja voljeti, ali nikad kao mog muškarca, to mi je išlo na živce. Bezkarakternost. I tako je to izgledalo. Sexa nije bilo 3 mj. A ja ga tješim... >;D koja ironija. I ja opet tu, potpora, strpljivost, podrška, i ljubav. Sve je bilo suprotno. SVE SVE. Ona ga je proganjala. Nas. Mene je uplela u to...mene. Ne mogu ni opisati koliko me to bolilo i raspizdilo. Cijeli sam život odgajana da to nije ljudski, da ne smijem. Odrastala sam, razvila sam takvu odbojnost i prezir i gađenje. Naivno i nezrelo. Nisam mogla prihvatiti varanje. Nisam mogla prihvatiti, razumjeti, podržati, odlazak nekog od partnera, bez obzira da mu se desila ljubav. A one fufe koje su bile uzrok raspada, razvoda, boli... Bože... mržnja. Nažalost, kod mene samo krajnosti. Strastvene. I ONDA MENI MENI MENI!! I iako nisam bila u njegovom životu prije...iako se nismo znali...iako sam ja strepila godinu dana da se to ne desi meni...a ja sam ga voljela...I ona mene na sudu...Nije mi znala ni ime ni ništa...I ona tako o meni.
Dakle govorila sam o prijateljima. Licemjerstvo. Prokleti ljudi. Na čiju su stranu stali? Iako su gotovo svi znali? Iako je ona totalna štriga i luđakuša? Kako mogu tako ha? Boravila sam u stanu njegovih staraca, da mu možda ne bi i to uzela (živi u dnevnom boravku staraca već 2 i pol godine)...Bila sam u tom nenamještenom stanu. U doslovnom smislu. Nitko nije tamo navraćao. A zvono je bilo znak za zabrinutost. Čula sam zvono, pauza..zvono...pauza. Mirovala sam tako i držala dah, gotovo ispred njih. I prestala zvonjavina i tko god je...otišao je...A-ha
Brava se počela polako okretati. Kakvo ugodno iznenađenje. Stajala sam gledajući vrata koja se polako otvaraju, a osoba šunjajući ulazi u stan. I lijepo se ona okrene i vidi moju cool pojavu. Ja sam ju samo bijedo gledala...Inače paničarka, kad se sranje desi...volio bi me imati kraj sebe. I ja njoj:"Dobar dan, vi nešto trebate?) KOJI SKOK I ZBUNJENOST ona inače kojoj niko ništa ne može pametovat, jer je apsolutno najpametnija na svijetu. Zbunjena, pokušava se sabrat i lagano vraćajući se bahatošću i arogancijom...kako je donijela...njemu ključeve jer ih je našla...A ja sam glupa plavuša. Rekla sam, da ako je tako, meni da ključeve. Nije se protivila. Da, u toj situaciji, ona je meni kao pristojno (bahato) pozdravila i predstavila...ja sam ....ta i ta, drago mi je...A ja sam rekla...ja sam Dijana glupa plavuša i nije mi drago. Kul a? To sam tako smireno rekla, da ni dan danas nemam pojma kako i od kud to? Tempirana sam bomba, nagazna mina, ona sa žičicama kojih ima puno i koju god presječeš bomba grune. Bila je...u masnoj staroj trenerci, neuredna, prastarim tenesicama, što je razumljivo kad sam i ja takva po doma. I sjetila se skočit...da vidi što je sa tim stanom. Pozdravile smo se. Ja sam otišla na balkon, sad se već tresući, zvati tog kretena, kojem sam sat i pol prije rekla molim te ne odlazi (nije morao baš tad), imam loš filing, što ako netko dodje? Ma daj, nema ko doći... I ja uporna i on uporan, i ok Dijana...valjda on zna...Seksala sam ga žestoko preko telefona. Smiri se...kako? Pa kako? Jel' ona normalna, ubit ću je... Hoćeš li da dodjem (toliko je dobar da to stvarno ponekad graniči s bedastoćom)? I eto ti zvona... Da ona misli da mi imamo o puno toga popričati...Ja, da ne vidim o čemu nas dvije imamo pričati. I ako može uć? Ne može. Na kraju...vidjela bi da je stan prazan i da nema ni stolice >;D e pa to joj ne ćemo dopustiti >;D. I ako će mo na kavu. Ok...Idem se obuć. I ja morala s njom u auto...O bože. Dogovor u prvi lokalni birc. Inače eto ti ga na, baš popularno mjesto. Kad se ona tamo počela derat...HAh...našla je krivu plavušu. Moram se i ovako divit sama sebi, dopustite...jedan od trenutaka kojima se ponosim a nije ih bilo puno, bez obzira na stav. Dakle, gospođa...je počela prijetiti. A-HA, ona meni o pravu. Godina dana u srednjoj, godina na pravu, i hrpa serija >;D i nešto malo logike i inteligencija i eto...ja sam njoj polako, staloženo nakon njenog monologa...dala odgovore i protuudare na njene prijetnje. Kako je samo utihnula. Zbunjena...Naletila na krivu. Najdraže mi je bilo ono da će ona mene na sud. Ja sam njoj lijepo odgovorila da ću ja nju zbog klevete, i to pred časnim sudom, jer se moja "nedužnost" može dokazati, a osim te građanske parnice, ko je koga...lijepo će ona odgovarati i kazneno. Zbog provale, neovlaštenog ulaska u tuđe vlastništvo. Malo se sledila...A onda ono o uznemiravanju, telefonskom? O tome što krši odluke suda o vidjanju njega i djeteta? O zadržavanju njegovih stvari, domovnice? A-ha. Tad mi ju je gotovo bilo žao. I onda je počela kao da ona nema ništa protiv mene, da je on... To meni nemoj govoriti. To su vaše stvari koje će te ili ne ćete rješavati bez mene, a ja ne želim da se to meni odbija u glavu, i da on takav dolazi meni, jer ni ja nisam kriva pa nek onda nek ne radi takve stvari, obzirom da je sve što radi, stvar suda na kojem bi izgubila. I za razliku od drugih da mu ja vjerujem i da sranja može prodavat drugima. I tu je utihnula. U medjuvremenu je on došao. Sjeo se kraj mene, stavio ruku na mene, a oči pune ponosa. I možeš misliti kako joj je bilo. I sve to ok. A što je on prolazio i što prolazio...nitkom nije palo na pamet. Gotovo, "gotovo" da je plakala, i rekla je da ga još uvijek voli. Čovjeka se na taj način ne voli. Da nekog voliš...zna se što bi trebao tu i tamo napraviti, pokazati, razgovarati, reći, osjetiti, dodirnuti. Barem u 3 godine jednom. Mislim, zapravo i znam koliko sam je dobro prilike upoznati, da je tu bila samo stvar povrjeđenosti ogromnog ega. O G R O M N O G. Zaboga, njoj ni Einstein ne predstavlja ništa. Zamislite, medju nama, običnim malim ljudima (no offence >;D postoje takvi ljudi. Da ne poštuješ nikakav i ničiji auteritet.
On nije papak. Kad je došao k sebi, a uz moju "pomoć" otkrio i jedan drugi dio sebe >;D za koji nije ni znao da postoji u njemu. Uz dragu suprugu. Medju ostalim, i takve se stvari zovu ljubav. Da nije papučar, pokazao je karakterno. Nije na ego tripu, nema predrasuda, ne mrzi, nije dvoličan, NE Laže, ali stvarno...3 puta je lagao. I to na početku veze kad sam ga pitala prije koliko je napustio ženu. U 2 i pol godine nije. Postoje li stvari u koje ste 100% sigurni, koje predstavljaju vaše znanje i intuiciju i ono što vidite? E pa koliko god naivno zvučalo, to jest tako. Nije me prevario.U tako groznim i teškim situacijama u kojima sam bila, bez obzira na NAŠE a njegove probleme, bio je sto posto uz mene. Takve sam stvari vidjela i čula samo na filmu. I pokušavam mu naći manu. A mana je npr. što ne zna štedjeti lovu i želi spiskati zadnju kunu na one koje voli i ajde na sebe. Dakle, ne zna sa lovom >;D, pa puši. Nije pušio godinu dana zbog mene. I onda je počeo. Dopušta si najviše 5. U seksu je super >;D a da...to nije mana. I najgora je ona što sve SVE SVE drži u sebi, sav taj teret. Moj, njegov, naš koji zapravo vuče opet na mene, jer bi htio zbog mene...Šuti.Toliko dugo. Nikako to izvuć iz njega. Na početku nije bilo tako. Bio je opušten jer moji problemi nisu postojali. Tad se prvi put otvorio i zato i nije prestajao 3 mj. >;D malo duže. Najgore je što ja imam gadnih problema, ja ne znam šutjeti...on je moj-a... on mi je sve. Sve mu moram reći, tako ga nekad lijepo povrijedim, a valjda nepotrebno. I onda je sjetan i tužan, i smješi se jer je samnom i jer je onda sve ok...a ja serem i serem...onda se on uključi i tješi, muči se jer ne može pomoć, zapravo ludi i osjeća se očajan, nesposoban i kriv. I što da ja radim? Mislim da sva sranja koja mi prolaze, zapravo koja živim, s kojima MORAM živjeti, koja me ubijaju, što se zdravlja tiče sve gore i gore (stres). Ne bi čovjek vjerovao kakav stres postoji na svijetu i što može i psihički i fizički učiniti čovjekovu tijelu zdravlju. Što se tog sranja tiče, pa plus ovoga gdje živim, pa plus faksa koji zbog svega stoji 3 godine... Malo sam se izgubila. Njegova stara ne želi ni čuti za mene. Banija. Ima istu frizuru i boju...30 godina. Dakle ne želi ni čuti. On je trebao ostati s osobom koju ona mrzi najviše na svijetu i kojoj su te divne emocije uzvraćene pa i više od toga. Zbog malog. A malom fali tata. Mali mami ne zna reći ne. Mali ima 14. godina i ne može sam birati odjeću i toliko je suzdržano i bojažljivo dijete...dok ne dodje njemu. U dnevni boravak staraca >;D. Žar, veselje, sreća, aktivnost...opuštenost. Valjda sam ju dovoljno ocrnila i valjda nisam objektivna. Htjela bih da se ispravi ne pravda, da dodje tisuću objektivnih promatrača, prevrte kazetu njihovog života, i ovog sada. Takva je osoba da ja mislim da ga ne zaslužujem. Ponašanjem. Karakterom. I valjda postoji nekakva ravnoteža izmedju njegove ljubavi i svega ovog. I mora da sam u prošlosti bila nekakva svetica, da sam zaduzila svijet... >;D a onda u nekom drugom svijetu, da sam bila muško...i to gadan muškarac >;D neodoljiv ženama, šarmantna bitanga. Bad boy. Karizmatičan.
Danas mi puno ljudi zna čitati profil, npr. ne samo ovaj, moju sexualnu energiju i karizmu...joj al se hvalim, i pitati je li to pisao muškarac. Nekakav muški mozak >;D, muška seksualna energija, moć i snaga, razmišljanja i onda totalna ženska suprotnost. S kojom se ne može živjeti. Osim na tabletama. Zamislite si taj spoj. Kad su muškarci samnom, izlude. Takva privlačnost i takva noćna mora...Il je toliko cmizdrava ili pak gutačica muškaraca. Bed nastane, kad uhvatim muškarca >;D ili on mene (a da ja ne skužim >;D u jednom raspoloženju. HAHAH Što da taj "jadan" muškarac misli? Ludi... Htio je dominu... >;D dobio je...i onda slijedeću večer, curicu od sedam godina (pedofilčina), osjetljivu, naivnu, pametnu, dragu privrženu i dok postane domina prolazi pubertet, divlja, ovisna, neposlušna, bahata, arogantna, seksi, prepametna, >;>D osvetoljubiva, tvrdoglava, lajava, agresivna, hrabra, strašno žestoka na nepravdu i uvijek i svugdje reagira i ispravlja...Često sam imala veća "muda" od pravih... E, i ako bih nekog takvog imala uz sebe...Mjesec dana... I...Ali uvijek nježno i sama plačući jer mi ga žao >:D ;( Uglavnom mlatila sam se i ubijala dečke od batina, jer je bilo stvar muškosti napraviti svađu i potuć se samnom >;). Nije me prošlo ni sa 13 14 kad sam imala horney horney bolesno napaljive mulce iz razreda, koji su mene, budale šlatali. Pimpek jači od mozga. E kad sam postala žena...Sa 15 i nešto prije pobrala batine od 20-ak roma >:D (namlatila sam jednu "njihovu" delikventicu >;D a zapravo "našu" jer sam imala TAAAKOO JAKO DOBAR RAZLOG. A ponosna nisam htjela pobjeć iako me redar gurao i vikao da ih neće moći još dugo zadržavati. E tako nekako je proradila moja ženstvenost. >>;D a i sa prvim dečkom >;) a-ha. Tad je još živjela djevojčica, moral, vječna ljubav... Ljepo sam se ja tako upoznavala sa muškim umom, poput slijepca tapkajuć i po tijelu, ali zapravo ne baš pipkajući >;) strast se nikad nije ugasila...E a u 19-oj sam izgubila nevinost. >;D Na njegovoj maturalnoj, 3 mj. veze. Vječna ljubav. 3 I po godine torture. Stvarna, jaka, nježna pa strastvena do krajnosti. Mislim da ću sad završiti. On je on. I ja sam njemu ja. Koliko god je on to pokušavao pokopati u sebi i mrziti me. Takav je, da samo jednom tako voli. Drugo su drugačije vrste ljubavi. Kao kod mene. Idealna. Nema svađa, volimo se do srži, život smo jedno drugom, odani smo se, volimo se u svemu. I voljet će mo se. I iako je to

....mmmmmm...malo smo se " istresli ", život baš i nema puno sličnosti sa holywoodskim filmovima....

Ono sto je zajednicko je kraj tj. happy end. Istresla... >;D ne, danas sam spremna za radne pobjede nove >;D