spem reduxit

jednog lijepog dana, a možda čak i prije, naći ću je.
do onda lutati ću šumom u potrazi za plijenom. ova šuma je tako čudna, tlo je hladno prekriveno trnovitim raslinjem. koje je bolno za moje šape navikle na meku travu. dali sam trebao krenuti u potragu? uživao sam sve svoje godine toplo sunce i puni želudac, loveći sam ili u čoporu, ili najčešće otimajući od slabijih. ležao i preo i smijao se i suncu i mjesecu. oni su samo nepotreban ukras na nebu, jer nebo je stvoreno na sliku plavetnila mojih očiju. moja snaga i slava zasjenjuje njihov sjaj. ponekad sam ubijao iz dosade, da osjetim taj adrenalin i napetost mišića. mišića mojih slabina i vratnih mišića plijena koji hvata zadnji dah pod stiskom moje čeljusti. uživao sam u divljenju čopora uzimajući od njih što mi treba a nedajući ništa.
ozlijedio sam šapu preskačući stijenu, tako da nisam ni primjetio da skrećem ulijevo i vrtim se u krug. ovi mirisi su mi nepoznati i konstelacije iznad mene sudrugačije od prerije s kojom se savršeno stapam. dali je ovo začarana šuma u kojoj love i zvijeri veće od mene? krv koju ostavljam kap po kap za sobom ne pruža mi nadu za povratak na osunčane ravnice. šuma i tlo kao da je upija, guta i napaja njome drveće kojekao da je živo i prezrivo uživa u snazi koja me napušta. jedna me grana ošinula po hrptu kao da upozorava, "ne prolazi ovuda, ne pripadaš ovdje, vrati se svom čoporu". lišće šapuće:"nikad nećeš naći ono što tražiš, postoji jedino bol i ona je jedino stvarna i vječna, i zato se nadaj dobrostivoj smrti". zar će vjetar svirati kroz moje kosti? ali put je stvaran, put postoji, samo gdje će me odvesti?
pitam puni mjesec kojeg reže oblak gdje si ti.mjesec prezrivo kaže:"nikad nisi uživao u mojoj ljepoti, govorio si o meni kao nepotrebnom ukrasu na tamnom nebu, nebu koje je stvoreno na sliku tamnila tvojih očiju. mislio si da tvoja snaga i slava zasjenjuje moj sjaj.sada idi i negledaj me više nikad! pogledaj me još jednom i oslijepiti ćeš!"
budim se, ližem ranjenu šapu, osjećam glad i neko strujanje kroz drveće. ali ovaj miris nije miris truleži i straha. osjećam kako mi se mišići napinju jer neki plavi vjetar mirisan i opojan širi mi nozdrve i mrsi grivu. još jedan trik ili?
dolazim do rijeke, pohlepno gasim žeđ i gledam svoj odraz u bistroj vodi. moje oči nekad hladne,nemilosrdne i sjajne sada su mutne i pune sumnje.dali sam to ja? krzno boje zlatne savane sada jesivo i prljavo kao u prezrene hijene.velike mačkene vole vodu, struja je prejaka ali skačem uhladnu vodu i plivam preko....

ja bi se ovdje nadovezala...sa pitanjima...sa odgovorima...sa puno toga...
ali...jednostavno ću reći....

...ima nešto u tom....


:o)