Dnevnik jedne tračerice

Ovo će biti priča…. Pričica o Njoj – ptičici i Njemu – dječaku tužna pogleda….

Ona je mala, vesela, cvrkutava, skakutava, veseli se životu, a on je dječarac željan cvrkuta u svome životu…. Kad su se sreli, on je znao da želi upravo nju, a ona…. Ma njoj su rekli da tako treba biti, da je rođena da uveseljava tužna lica…. A on je tako dobar, sve će napraviti za jedan cvrkut….
Donio ju je doma i stavio u krletku …. No nije to baš neka krletka, ona misli da je za vrijedila ljepšu, bolju…. Ma sve za tebe ptico moja mala, samo da budeš sretna,…. Otvara se kasica u kojoj se brižljivo čuva za neka sitna dječačka zadovoljstva, svi njegovi snovi ugrađeni su sada u novu krletku…. No njegova ptičica je sada sretna, jer ima mjesta za skakutanje, ima nove igračke, sada može bezbrižno cvrkutati i uveseljavati dječaka….
Vrijeme prolazi i ptičica postaje nezadovoljna, dojadilo joj je biti u krletki i pjevati, ona bi malko pustila krila,…. A on? On ne želi otvoriti vrata, boji se da će ona otići,…. Boji se da će netko drugi zavoljeti njen cvrkut, njenu živahnost,…. U svojoj nesebičnoj ljubavi vidi samo njene vrline, zaboravlja na ugrize kada nije zadovoljna, zaboravlja da svaki cvrkut treba zaraditi, …. Ona ga dobro zna i zna da će šutnjom, odbijanjem novih igračaka, odbijanjem njegove pažnje dobiti ono što je zaželjela…. Srce mu se steže od straha, ali otvara vratašca na krletki, pušta ju neka raširi krila, …. Wow, kako je lijepo letjeti, kako je lijepo biti izvan krletke, makar samo nekoliko minuta,…. Vraća se u krletku i sretna je i opet ona živahna, baš kakvu on voli,…. Ali ona želi više, dulje, jer tamo iza prozora vidi život, …. Primijetio je da se sve više zaustavlja na prozoru, …. Voli ju više od svega, ona je njegov život, ali osjeća da ju sputava, da nije sretna, …. No ako je ona nesretna i on je….
Otvara prozor…. Ona sva sretna leti prema prozoru, prema slobodi, ali mora ipak još jednom pogledati svoga dječaka…. Na krilima osjeća dašak vjetra koji ju zove, ali ne može ne pogledati onoga koji ju tako nesebično voli,…. Na samom prozoru se okreće i susreće najtužniji pogled na svijetu….
Zašto? Zašto ju voliš? Ničime to nije za vrijedila…. Okreni se dječače, vidi koliko lijepih i veselih ptičica ima…. Zašto voliš ovu koja samo uzima, a ništa ne daje?
Vratila se ptičica u krletku, koja je sada otvorena…. I prozor je otvoren, ali ona mu više ne prilazi, jer koliko god je sebična, ne može slomiti srce jednog dječaka….
On je sretan, jer je njegova…. A ona? Ona je i dalje ona ista sebična ptičica, koja daje malo, a uzima sve….
Svaka priča završava sa: «….and they lived happily ever after…», ali ova još traje i tko zna što joj nosi novi dan….

eh :) bash je slatko kada ljudi simbolikom vezu svoju sudbinu ili kada rade pricice o kojima opisuju sebe....ljepa pricica :))

januska daj neki blog da mogu da pisem...