isprepletalica
e, ovaj, prije neg je oldfield krenuo u reciklažu i kompostažu i presipanje iz šupljeg u prazno, imo je i tu jednu iskonsku, originalnu stvar tubjular belsa. mislim, to je stvar koja ima jebeni uvod, zaplet, vrhunac i rasplet i kao takvu bi je trebalo smatrat literarnim djelom visoke vrijednosti. e, i onda kad krene nabrajat instrumente... grand piano. okarina. pozauna. glokenšpil... e... tu se oodma napalim. sexualno. ono. za svrš.
bila ta neka cura za vrijeme srednje škole. predivno jedno čeljade. poznavao sam je onak, iz daljine. sa strahopoštovanjem. i furala ona s tim nekim likom. i super mi to njihovo furanje bilo jer sam se mogao tješit da, jebiga, ima dečka, pa nemam ja tu šta tražit. a kao imo bih muda prić joj da ga nema. moš mislit. (e. i super mi još bilo što smo iz-ne-znam-kojeg-razloga taj tip i ja došli na bok-bok. iz čista mira. nismo se znali, al smo se nekak "njušili". ne ko psi, već više: "bok" [koji si sad pa ti?], "bok" [koji si sad pa TI??]) i ne sjećam se sad kak se sve to odvijalo, al je sve skupa otišlo u totalni kuac tako da je ona prekinula s tim dečkom i ispostavilo se da brije na metallicu (a ja sam tad već bio prozivan "metalcem") i drž-ne-daj-ovo-ono... i uglavnom došlo je do toga da mi je dala jednu kazetu na kojoj je na jednoj strani bio tubular bells, a na drugoj strani isto tubular bells, ali drugi dio. i nije sad da mi je ta stvar super jer me podsjeća na nju, već mi je zbilja dobra. al da se uvijek sjetim nje kad čujem tu stvar, sjetim se. e sad... štošta se tu događalo (viš, zaboravio sam to događanje stavit na listu onih memorija koje mi uzrokuju potrebu za samonanošenjem boli ne bih li odagnao misao. evo pišem...), al neć o tome. btw, još mi je taj njen bivši postao cimerom i sad smo si super ono lege. to ti ja pričam... muški su pouzdani. jednom ih dobiješ i imaš ih za stalno. žene dođu i odu. čak više odu nego što dođu.
u stvari me tad jebalo da kak taj jedan šmokljan od oldfilda može nasvirat stvar od dvajspet i sitno minuta, a maideni su tad imali rime of the-ancient mariner od trinajstak minuta (a to je zbilja dugo), a metallica nije dosegla ni do deset. kuiš.
e, i onda... ma...
ja sam u stanju odjebat nešto zbilja vrijedno u svom životu i u rekordno kratkom vremenu naći poprilično neadekvatnu zamijenu za isto...
al muzika ostaje. i frendovi. like... who cares?!... :/
28.01.2006. u 7:09 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
who cares? ma daj, pa lepo je imat frendove. i muziku, jelte... ;D
Autor: pike_TS | 28.01.2006. u 8:25 | opcije
pih, pol devet a ja već pružam utjehu. šakom i kapom. ja sam krasan čovjek.
Autor: pike_TS | 28.01.2006. u 8:26 | opcije
king, dobar blog, istina, a i izbor pjesme odlican :) svi imamo takve neke tajne orgazmicke pjesme, ocito :)) vrijeme je da se to prikupi i podijeli s frendovima, jel'da? :))))))))
Autor: Albali | 28.01.2006. u 19:51 | opcije
pijavico! ;))))) (al to ti neće mejlom ić jer je stvar puna megabajata. ono, trč-trč pa megabajt :)
Autor: The-King | 29.01.2006. u 2:45 | opcije
Tubular balls. :D
Autor: Jitterbug | 29.01.2006. u 10:36 | opcije
Heh, sad sam si opet pustil ta zvona tubularna... I, uglavnom, kad opizdi onaj F# duboki na basu, radijator rezonira znatno i cela se kuća hoće zrušit. *TO* je valjda razlog zašto u prošlosti nikad ne slušah tu kompoziciju s uključenim sabvuferom. :D
Autor: Jitterbug | 29.01.2006. u 16:28 | opcije