Calandra

Meni to fakat nije jasno???
Pročitala sam milijun priča kak su se ljudi zaljubili u nekog preko neta al opet ne kužim kak im je to upalilo!Isti vrag vidio ti sliku ili ne.Ali zaljubit se samo u riječi...to će mi netko zaljubljen u nekog s neta fakat trebat objasnit.
Meni netko preko neta može tepat,pričat sve kaj hoću čut al jednostavno se nemrem zaljubit u osobu koju ne poznajem.
Ili kad čujem priču:Upoznali su se preko neta i dugo su u vezi...
To me još više zbunjuje!Kaj se sudbina tolko poigrala da je spojila dvoje ljudi koji se ziher nikad nebi sreli da nije bilo neta.Zvuči kao sapunica i slatko je to slušat ali ja sebe nemrem vidjet u tome!
I kad upoznaješ osobu s neta kolko god se dugo dopisivali vi se nalazite 1. put i krećete od početka.Fakat jadno no istinito.Iako na tom jednom izasku se nemože upoznati toliko dobro osoba ali upozna je se tako da je se više nikad ne želi vidjeti.
I još kad se ljudi nađu preko neta i u RL-u...onda je fakat sudbina imala prste u svemu tome!

a kaj se čini vjerovatnije kad se upoznaš s nekim u zadimljenom i polumračnom kafiću, često opijen koječim, to ne zvuči kao sapunica? ili neko koga neprestano srećeš u tramvaju pa jednog dana odete na kavu? to je različito po nečem? ovdje ljude upoznaš prvo iznutra, smatram da je to prednost, a ionako svi jednog dana okažu svoje pravo lice :)

angel: slazem se s izjavom ali pak mislim da ni ode ne mozes bit siguran da je to njegovo/njeno pravo lice...kako u RL tako i ode se moze muljat na veliko...
sve je to lipo, rijeci i sve to, dok ne dodje vrijeme za dijela...tek se onda vidi ko zadnji ostane stat...

nikad se ne zna di nekog možeš sresti i zaljubit se u njega...

ja sam ocito prevelka ovisnica, pa.. ali.. meni je svejedno di kog upoznala.. offline il online.. i završila ja sa tipom kojeg sam upoznala offline il online.. kako vrijeme prolazi, bolje ćeš upoznati i jednog i drugog..

pa uzmi ovo kao prvu stepenicu, pa polako, ljudi se upoznaju konstantno. nikada nikoga ne poznaš u potpunosti jer se svi stalno mijenjamo. Treba gledati, slušati, prihvaćati.

a, i vrijeme pokaže tko je kakav.. a i tužno je ako se ljudi zaljubljuju samo u vanjštinu.. ovako online možeš više doprijeti do necijih misli.. ne muljaju svi.. ne pokazuje se baš svi drugacijima kad su online..

onakvi su kakvi su i offline..

ne muljaju svi? mozes nekoga drukcije vidjeti? mislim da ne jer kakav si u stvarnom zivotu takav si i tu.

jura, možda neki dođu tu da se odmore od offline života, pa pokušaju biti neko drugi..?

ma ima ih koji pokušavaju predstaviti se ovaki i onaki, ne potraje to dugo, razotkriju se sami.. a i koja im korist od toga??

kaj je to odmor od života? biti netko drugi? to je bijeg ili?

ma mozes se zaljubi bilo di, bilo kad, i iz bilo kojeg razloga...a jeli to ono sta treba bit ili ne ne ovisi o tim faktorima...ionako, prije ili kasnije, sve to ispliva na vidjelo...

bijeg od stvarnosti.. po meni..

ma zeznuto je to sve!ima ovdje svakakvih ljudi!

svugdje ima svakakvih ljudi..

za odmoriti od offline zivota dobra je jedno smrt... sve je ostalo zivot.

bome nije!

vidim da je ljudima svejedno jel je off ili online, ali ja više volim kad čujem riječi,vidim pokrete i poglede. Tu mi je sve nekako mehanički. Dobro osobnosti dođu na vidjelo i ljudi se druže i upoznavaju ali u mom slučaju rađe da je real life.A i Caly rekla si dobro, na prvoj kavi ide se ispočetka...

Princip je bio( kod mene) piši i piši...odgovaraj... zato kažem da sam naporna. Proučavala sam ljude koji su to mogli. S takvima sam se nalazila, ne zbog nekakve ljubavi...kemija i znatiželja. Uglavnom uvijek je bilo manje više super...Zato što sam prije upoznala osobu. Osjeti se kad netko laže. Ta godina mi je bila jedna od najboljih u životu. Totalni make over (rekla sam sa 14 nikad plava) u 21...upis na drugi faks...o muškima i reakcijama neću pisati...Baš mi je bilo zakon...kao i tebi. Nikom nisam davala broj moba. Tek nakon...recimo dva mjeseca >;D naporna sam ha? Dobila sam poruku jako mi se dopao tvoj profil i volio bih te upoznati...moj mob. Jedva da sam pogledala profil. Na samom pocetku sam ga zatvorila. 36, 197 >;D razveden. Baj baj. Javio se drugi dan opet nekom rečenicom. Osjetila sam u njoj nešto. Rekla sam si...ma...evo idem na kavu...nemam sta pametnije. Našli smo se...Opušteni pričali o svemu a pogledi...Sjedili smo šest sati. Dupe me nije boljelo, nije me bolio jezik >;D ni glava >;D. Nisam bila umorna. On je bio totalno sheban jer je napustio zenu i dijete. Uvijek, uvijek bih popljuvala izvrijedjala takve muskarce a repertoar i rječnik su bili tako...tekli su ko Rječina. Tada nisam. Nekakav filing. Osjetila sam kako mu je i vjerovala. Prošla sam pakao s njim i uz njega. Tih godinu dana. Mjesec dana kava ja sam odbijala da budem s njim...mozak je govorio ne...ta moja realna, skeptična strana. Jebiga, ko i uvijek, srce i instinkt/intuicija, učinili su svoje. A strah da sam mu ja samo avantura? Uglavnom, dvije i pol godine smo skupa. Cijelo vrijeme mislim da nisam dovoljno dobra za njega. Svi kažu...blabla on je najbolji čovjek na svijetu. Ti nećeš opet ništa shvatiti i tebi će to opet biti neka nja-nja sranja i sapunice. Znam jer je takko bilo samnom. On je čovjek, za kakvog osjećam i znam i voljela bih da ga svatko ima u svom životu...

Lijepa priča... samo sta bi rekla da to nije uspjelo, jel bi onda jos vjerovala u intuiciju i znatiželju...
Drago mi je što ti je uspjelo.

brooklyn, sto bi ti rekla da si se zaljubila u RL i da to nije uspjelo?
( samo hipoteticko pitanje...)

Kak se itko uopće može zaljubit? To je tak nepririodan osjećaj, ono brrrr...