Cvijet kraj izvora...je sjena duše

... topla kava s mlijekom, slatka baš kako treba i to - doma. Konačno, nakon dugog vremena, slobodan dan.

Call me a farmer.. ali ovo ću c/p-ati: I_ja_sam_popio... onu bijelu sa šanka. A ustvari mi gotova smjena, treba doma spavat, kakva kava sada! No sad bih mogao malo i u poreznu, nekako se oran osjećam -imam neki duugi razgovor, bila je burna godina svezigledno raaznih plaćanja. Brrrr jeza me hvata. Hajde mi izmislite neku škužu da ne idem :))

U noćima mojim uvijek zvijezde svijetle,
Nebeski čuvari paze na moje snove.
S njima je svaka pomisao na tebe sigurna
I uz njih sigurno neću spoznati čežnje nove.

Jar ja imam samo jednu svoju čežnju
Iskrenu, jedinu, čežnju srca moga.
I kad te nema , u snovima smo skupa
I strašću uzvraćam toplinu srca tvoga.

Zvijezde, blistave i sjajne, moji su prijatelji,
Oni su zaveznici i čuvari ljubavi naše.
I kad je nebo pokriveno obacima i sjenama
One nas prate hrabro i ničega se ne plaše.

Jer snagu dobijaju iz nas, iz naše sreće,
Blistaju jačinom strasti koja isijava iz nas
I kad uvečer vidite zvjedano treperavo nebo,
To tijela su naša dala njima svoj treperavi stas.

A mjesec,taj vječiti nebeski putnik,
Gleda nas sretan i prima uz svoje skute.
On zna da vječiti ljubavnici noćima dišu
I on im pokazuje sve važnije noćne pute.

I kad umorni zaspemo, u naručju jedno drugom,
Mjesec će nam se samo sa smješkom nakloniti,
Zvijezde će treperenjem svoju privrženost potvrditi,
Mjesto danu ustupiti i do noći se na sigurno skloniti.

Jer oni su naši suputnici, saveznici, braća i sestre,
Oni imaju tisuću imena i žive na tisuću adresa,
Ali samo ljubavnike blagonaklono gledaju
I samo njihove savršene letove prate do nebesa...