...............

Ni sama ne znam dali sam u ovih 23 godine bila sretna sve skupa 4 godine,mislim ajmo ne računat ono kad si dijete kada te veseli nekakva sijena na zidu šta ti izgleda kao ptičica ili sl.,razmišljam o onome trenu kada sam prvi put shvatila što znači voljeti i što znači biti tužan!!!Nažalost od tog dana više nikada nisam ni zaboravila na to!Nije da sam sad umišljena ili nešto al s punim pravom mogu reči da sam bila jako dobra cura,možda čak i predobra,pa ti se takve stvari odbiju o glavu.Trudila sam se svih učiniti sretnima,a možda sam u svemu tome zaboravila na sebe ili sam pak mislila da će neko drugi potruditi se da i ja budem sretna kao šta sam se ja trudila da on bude.Al prevarila sam se!!!Čak kad -kad osiječam kako me boli ta tuga u prsima,osiječam njezinu prisutnost,njezin marljiv i dugotrajan rad i ne znam kako je potjerati ili se bar naviknuti na nju.Pokušat ću bar ovako putem pisanja tako da ako često budete viđali moje tekstove ode ne morate ih ni čitati,samo odma možete zaključiti da sam tužna,da me opet boli,da sam sama...Nekako dok ovo pišem ujedno se i upoznajem sa svojim osiječajima koji mi naravno ni do danas nisu bili strani,al sam ih potiskivala duboko u sebi, da ih niko ne vidi.Možda zato šta se sramim,ne toga šta sam tužna,nego koliko sam već tužna i po tom pitanju ne mogu sebi godinama već pomoći,al opet živim u nadi da ću jednog dana uspijeti.Znate ono kad se kaže da se smješkom tuga može prekriti,e pa to kod mene više ne funkcijonira,kod mene tuga radi svoje,a smiješak samo to potvrđuje.Biti voljen za mene je poklon koji je još daleko ispred mene i još dugo moram hodati do željenog cilja,tako da samo pružam,a ništa ne dobivam!Dapaće,kad kad znam dobiti i šamar mržnje koji mi se vječito skriva iza leđa i čeka pravu priliku za napad (kad najviše boli).I stala sam,mislila sam,pokušavala sam,trudila sam se,al ne ide!!!Pa valjda tako mora biti!!!I sad kad sam vam više-manje pokušala dočarati nekim svojim riječima kako je zapravo živjeti vječno u gradu tuge i pokušjući se osiječati bolje prenila to putem teksta "vani",mogu još samo reči da je PONOVNO ISTO.....TUGA....

Zašto tako i opet tuga? Ohani malo i pomisli na sječanja ljijepa i duga jer i ona još uvijek negdje u tebi postoje, ona ne blijede i tuge se ne boje.