Sutra je novi dan

I never saw a wild thing sorry for itself. A small bird will drop frozen dead from a bough Without ever having felt sorry for itself.D.H. Lawrence
'Ubit ću se!', upravo takav je bio smisao jednog od prvih weblogova koji sam pročitao na iskrici. U moru blogova koji opisuju svakodnevni dan neke osobe, sitnih poziva za seksom ili ljubavlju, ovaj je blog izražavao ozbiljnu nakanu djevojke koja ga je napisala da posegne za 'krajnjim rješenjem'.
Priča je bila klasična tragedija; prvo sretna, pa nesretna ljubav iza koje ostaje slomljeno srce, a riječi koje ti mogu pružiti prijatelji su slaba utjeha koja odzvanja u praznini koju pokušavaš ispuniti u sebi.
Pročitao sam vam profile. Znam vas! Znam vas dovoljno da znam da ne volite i ne želite slušati nečije samosažaljenje, nečiju tužnu priču. Neprežaljene bivše ljubavi su nikakav miraz za buduće veze.
Na kraju krajeva, zašto se ne ubiti? Na tom mjestu na kojem stojiš kada znaš da više nikada nećeš nikoga toliko voljeti i da ćeš ostati zauvijek sam(a), osobito ako si na tom mjestu prvi put, razlozi za to da se nastaviš buditi svako jutro u nadi da će bol danas biti nešto manja su stvarno slabi. Ako je nada u bilje sutra jedino što te drži na životu, želja da odeš u vječni mrak je jako primamljiva.
Ali jedna stvar ipak ostaje neizbježna, jer kao i smrt kojoj ne možeš pobjeći, tako ne možeš ni svoje srce zatvoriti za ljubav, ne možeš spriječiti sebe u tome da se jednog dana ponovo zaljubiš i voliš nekog drugog. Ljubav i smrt, toliko različite, a toliko slične, nije čudno da idu zajedno kao stvaranje i razaranje. U tami možeš sebi govoriti da se nećeš više nikada zaljubiti, da je ono što si osjećao za partnera bilo nešto posebno, što više nikada neće biti moguće da te ponovo obuzme, ali to će te ponovo jednom dohvatiti i iznenaditi jednako naglo, kao što u snu padneš i umreš, a da često nisi ni znao da si letio.
Djevojka sa početka je preživjela, djelom zahvaljujući vremenu koje nam uvijek pruža šansu za zaborav ili ponavljanje starih grešaka, a djelom zahvaljujući vama, jer mnogi su se javili i pružili riječ, dvije kao pomalo nespretan dar. Zaboravio sam njen nick, ali viđao sam je ovdje i znam da je preboljela i preživjela i da je možda jača i spremna za još koji takav krug rađanja i umiranja, ljubavi i smrti.