Pogled iznad tipkovnice

…pleši sa mnom, takva sam i gotovo, pleši sa mnom još se nitko nije otrovao, neće noć cijeli život trajati, ma pleši sa mnom dobro ću ti stajati…
 
 
Prilazim mu s leđa, tihim koracima, iako znam da će osjetiti miris mog tijela, nanjušit će me i prije nego mu se približim toliko blizu, te mu tako vruća dahnem po golom, krupnom vratu.  Sitne korake ubrzam, noge su odjednom ispred tijela. Hrabro kročim prema njemu. Njegova leđa već osjećam na svojim golim grudima. Pružam ruke prema naprijed, širim znojnu šaku, osutom kapljicama hladne rose, dlanovi sad već rascvjetani poput svježe ruže, nokti naoštreni spremni da ubodu, da označe svoj teritorij. Zagrebem prema njemu. Osjetih i sama masu koja je krenula prema njemu. Začudih se samoj strasti koja me obuzela. Ni ne primijetih da su moje ruke, rascvjetani dlanovi, naoštreni nokti, zapravo prošli kroz njega. Previše mi je to izgledalo poput neke neukusne šale. Stoga se i nasmijah na silu, očekujući… nešto, njega, njegov smijeh, stvarnost, javu…
Osjetih nečije prisustvo iza sebe. Okrenuh se za 180° u djeliću sekunde, a zapravo se uopće ne pomaknuh s mjesta. Sve izgleda isto. Iste stvari na istom mjestu. Tako i on opet stoji ispred mene. Ovog puta okrenut licem. Desnom rukom krenem prema njegovom licu, da skinem tu sjenu koja ga pokriva i koja ga skriva, kao da ga čuva, od mojih proždrljivih pogleda, od moje silne strasti i žudnje za njim u cijelosti. Nasmiješi se očima. Na trenutak poželjeh biti njegov vid. Jer kaže selo;… ljubav je slijepa... A ja bi tako htjela biti njegov vid, da ljubi, da voli, i da gleda. Neka vidi. Neka se ništa ne krije. Ne ispred tih očiju, takvog pogleda. Vjerojatno bi si dozvolila da upravljam njegovim pogledom. Bolje pogledom nego srcem. Jer tko sam ja da njegovim srcem upravljam?!? Pa da mi poslije on sudi što sam njegovo srce odbacila od sebe.
I dobih moć, nakon tolike volje za njom. Skitam se u njegovim očima. Pogled usmjeravam prema meni. Bori se protiv tog pogleda. Jača sam. Želim da me gleda. Da me vidi stvarnu. Barem jednom. Sada. Mora mi dozvoliti da kao žena doprem do njega preko pogleda. Sad mi je šansa, da se izborim u njegovim očima. Čuje se neki zvuk. Čuje se glazba. Da, prostoriju smo ispunili muzikom. Srca su nam ritam. Postajemo glasni. I pogledi su sad već tako stvarni i snažni. Osjećam kako me mazi pogledom. Mazim se sama?!? Skidam se pred tim pogledima. Stojim tako gola. On me još uvijek gleda. Mora. Ne dam mu da šara pogledima po prostoriji. Osjećam kako popušta i kako se prepušta meni, mojoj moći. Zna on koliko strasti ima u njemu. Teško mu je priznati koliko dugo ju je uzgajao za…ljubav, mene, divlji seks… Svojim pogledom mu odobravam da me uzme, da me ima, da me može.
Ruke nam se spajaju, kao i tijela u jedno biće. Stopljeni tako u jedno, njišemo se u brzom ritmu kojeg mi proizvodimo. Njegov vrući jezik pleše po meni. Vlaži moje gole grudi. Moči moje napete bradavice. Prstima ubrzava ritam, ulazeći duboko unutra. Puni me svojom glazbom. Želim se nabiti na njega. Njegov pogled usmjeravam prema svojoj pički, neka je vidi, neka vidi koliko je vlažna, koliko otvorena. Ni previše, ni premalo. Dovoljno. Samo za njega. Samo za njegov tvrdi kurac. Gricka me pogledom. Smjestih ga odmah na svog kliću, da ne traži previše. Sav zadovoljan, jer vidi da se moje tijelo giba u divljem ritmu, osjećajući kako moje srce pulsira u tom istom ritmu, u mokroj pički. Sati prolaze mimo nas. Ne dodirujući nas uopće. Zaustavljeni tako u plesnom vremenu, plešemo i dalje…
 
NASTAVIT ĆE SE…    

da si danijela možda bi i bacil pogled

mw...jer ljudi su pokvarena rasa, prljava i zla..rece Ban:))..znas, mw...ljubomora je neizljeciva bolest...nazalost! no, cemu kvariti storije ovakvim komentarima?!?