Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Nakon ludog dana u dnevnu sobu dopuzala je siječanjska noć, malo oblačna... malo nemjesečna, kao u doba davnih divljih kobnih trenutaka i uz molitveni poklon zauzela susjedno mjesto, tanka kao zmija ... hladna kao kamen. Ponadah se pozitivnim predznacima, ali očekivanja nisu ispunjena. Kroz nevidiljivi krug nepostojećeg Mjeseca zakovitlale se neke riječi iza mirnog čela i izlaze kao stare priče iz davnina, romore poput sitne kišice, luče neke raspletene niti i zapliću me sve više u tvoje fine prozračne mreže. Vidim opet buđenje nekih odbačenih kutova sjećanja, bezimenih događaja, kroz vene strujiš lagano, poput otrova, trgaš krhke lance kojima sam vezala svoj ponos i mudro uspravljaš tvoje postojanje u mom životu, koje nikada nije ni prestalo. Neću dočekati jutarnju groznicu užasnuta, već mirna u nastojanju da te ljepljive boli tvog nepostojanja u ovoj stvarnosti pretočim u odbačeno trajanje svakog trenutka kad te ne očekujem... jer te ne želim očekivati

Izbaci tu sijecansku noc iz sobe... sto ce ona tu, pa vec je veljaca... samo te rastuzuje, a nema vise prava na to, jer njeno vrijeme je proslo.....

«dru...», lijepo te opet vidjeti na iskrici :)

«posmatrac...», otpuzala je ta davna siječanjska noć, a ove siječanjske noći koje prolaze i ove noći hladne veljače što dolaze nadam se da u miru i odlaze :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr