d mol
...odlutaš ponekad i sanjam sam,priznajem ne ide ali pokušavam...i uvijek dođe...d mol...uhvati me čvrsto i ne popušta,lud je za tišinom,to ne propušta...vodi me u svoj plavičasti dom...jedan d mol me razvali,neki bi to prosto tugom nazvali,nije to...šta je tuga za d mol
02.02.2006. u 11:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar