Dani i noći

 
 
Jedne si noći došao s maskom delfina. Još uvijek ne znam, tko si pod njom.
Izašao si iz mora, na ravnu stijenu, pod mjesečinom. Tamo gdje sam davno u sumrak dobila jedan zlatni poklon. I htio si voditi ljubav.
A ja sam rekla : A djeca ? Kakva će nam biti djeca ? I ti si se zbog mene pretvorio u čovjeka.
Pokazao si mi, što se sve može učiniti sa našim genima, kako je moguće da dijete delfina i čovjeka bude bolje nego divno.
Jednoga dana vidjet ćemo da nismo različiti i moći ćemo biti zajedno.
Vratio si se u more. U duhu, ja plivam i ronim s tobom. Uz našu braću i sestre.Uz velike kitove. Možemo zaroniti tako duboko da nas nitko ne može vidjeti. Do potonulih svjetova. Potpuno smo slobodni.
I ja se pitam je si li ti čovjek pod maskom delfina
Ili sam ja delfin u tijelu ove žene.
I hodam sada jer moram još učiti o hodanju. I kako je to imati noge.
I kako je to imati ovu težinu i nositi je svuda sa sobom.
I kako da to profinim i učinim čistim i laganim.
I kada to budem mogla, vratit ću se k tebi.

san, ross, to je moj san, davni san, koji nisam nikad zaboravila, i koji sam tek kasnije shvatila, a što se aluzija tiče, nisu namjerne, nažalost..
nije vrag da piješ tursku kavu, to mi baš i nije fino :))