DayWalker

Sjećaš se toplih riječi izgovorenih u pola glasa, kao da smo se bojali da će nas netko čuti? Nisam tada znao da smo se bojali da ćemo ih mi čuti. Tog trena kada smo prvi puta naglas ramišljali, upadali jedno drugom u riječ, međusobno završavali rečenice, mislili o istim stvarima, taj tren sam te zauvijek spremio za sebe. Ti bi danima bila bliska, a onda bi nestala. Pa bi se vratila. Pa bi otišla. Pa bi se ja vratio...

Kako ti objasniti večeri u kojima se pitam gdje si, da li se smiješ šalama nekog drugog, da li ga držiš za ruku ili ga dotičeš, onako usput.? Da li si me zaboravila? Kako ti objasniti jutra u kojima su moje misli prvo upućene tebi? Da li ti je ovo što sam izgovorio već previše?

Da, lijepa si. Ne trebam ti ja da bi to znala. Koliko puta ti to izgovore svakog dana? Da li me to privuklo na početku? Naravno. A onda sam te počeo upoznavati i tek tada sam te ugledao iza lijepog lica. Tog dara i prokletstva. I ono što sam vidjeo obuzelo mi je um. Snaga i hrabrost. Dobrota. Lijepe riječi koje dotiču.

Volim te. Tebe koja si skrivena. Dragocjena stvar spremljena ispod pulta, sakrivena od pogleda usputnih kupaca vječno zagledanih u stvari iz izloga.

Želim te. Želim zaspati pored tebe. Osjetiti toplinu tijela, tvoju ruku u svojoj. Želim vidjeti onaj pogled koji mi upućuješ u trenucima kad zaboraviš na sve oko sebe, kada samo ti i ja u sobi brojimo sekunde provedene zajedno, kada stanemo na vratima i ne želimo se rastati. U onim trenucima kada znaš jako dobro da sam ja taj. Znam, poreći ćeš sve istog trena kada pročitaš ove riječi. Takvi trenuci s tobom su tako rijetki, a opet tako lijepi. Tada, na kratko, smo jedno, osjećaš to.

Znaš li kako je teško kada dođe taj tren rastanka, kada poželim utisnuti svoje usne u tvoje, pa umjesto toga krenem prema obrazu? Taj tren kada te imam u zagljaju zadnji put u tko zna koliko dana, i kada znam da još dugo neću osjetiti otkucaje tvoga srca tako blizu mojega.

Nemam ti puno za ponuditi. Ni novac, ni blago, kuće, automobile. Mogu te samo voljeti ovako kako znam, jako i iskreno. Mogu ti dati samo jedno blago koje imam. Svoje srce. Nije bitno što ga ne želiš. Dajem ti ga rado.

Oprosti na ovim riječima. Pobjeći ćeš opet. Znam to. A ja ću te čekati. Samo pokucaj na roletu.

pošalji joj to...jer ovo je predivno :)

uh. :)

Igra koju igraju ljepotice otkada je bilo svijeta i vijeka.Srećom da je pismo neposlano,diglo bi joj ego još na višu razinu.Ne slušaj me.

Dođe mi da plačem

Žene možda više cijene one koji ih ih uzimaju, a ne razumiju, nego one koji ih razumiju, a ne uzimaju...Nitko nije vrijedan prevelike patnje...ima nešto jača od nas što upravlja s svime, inače pismo je super...Sreća prati hrabre...

uzalud vam trud sviraci,puno puta sam to napravio,ali samo sebi na stetu.Samo sam ja patio,samo naprijed se isplati krenuti i ne osvrtati se,nijedna nije vrijedna toga ma koliko ti mislis da je,ima i drugih poput nje.
Ja znam ona je ZLO :))

sjecam se, znam;)) dobila sam pismo:))