KADA BUDEŠ STARA
Kada budeš stara,sijeda i u snima,
Drijemat ćeš kraj ognja čitajuć polako
Ispustit ćeš knjigu,sanjati o blagom
Pogledu,kojeg očiju ti skriva dubina.
Voljeli su mnogi časke tvog veselja,
I ljubav im bila prava ili kriva,
Tek ti jedan čovjek dušu punu želja
Ljubio,i tugu, što ti lice skriva.
Naginjuć se tužno k žaru svog kamina,
Šapni,kako ljubav nas je ostavila,
I sad hodi iznad planinskih visina.
Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila.
William Butler Yeats
03.02.2006. u 23:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Greškom sam izbrisao komentar.Sorry
Kome to treba?
Autor: florentino | 03.02.2006. u 23:42 | opcije
Večeras si mi se bacio u poetične vode :))
Autor: erika45 | 04.02.2006. u 0:31 | opcije