-)(- -)( - = :-)))

 
Nismo drugačiji od njih.
Svakim danom osjećam kako se urušavamo. Milimetar po milimetar skupljenog u početnom periodu ekstaze, polako ali sigurno podliježe odronima.
Kao tektonski pomaci kontinenata koje nitko golim okom ne može vidjeti.
Udaljavamo se. Postoje dokazi.
Konstatiram: ljubav je smrtna, sa svim biološkim procesima živih bića, od rođenja, odrastanja, umiranja, i ona stari od trenutka kada je začeta i odmiče u ništa svakom nanosekundom svog postojanja.
Što znači, jedne večeri, možda na dlaku iste kao što je bila ona jučer, nećeš me više tražiti pogledom kroz zidove druge prostorije, osluškivati moje disanje da prema njegovoj ravnomjernosti odrediš koliko jako me u tom trenutku smiješ voljeti, slučajno okrznuti ruku niz moja leđa kad pomisliš da nitko ne gleda.
Statistički, kroz toliko i toliko godina naći ćemo se u nekoj večeri sasvim nalik onoj jučer, i ti ćeš, kao i njih dvoje i kao i mnogi takvi, što su prirodnim slijedom došli do te i te točke ljubavi u tom i takvom vremenskom periodu pri tim i tim uvjetima zakvačiti pogled u dekolte neke nove, svježe ženke na obzoru poznavanja, a ja ću indiskretno mjerkati prepone prvog koji će sjediti pokraj mene. Uz inat ili bez njega, ovisno o količini istog tog inata, koji i opet ovisi o preostatku iste one ljubavi, koja još donekle zapravo i donekle radi obzira graniči sa ravnodušnošću, u tom i tom datom trenutku.
Ispijat ćemo nešto iz debelih čaša za whiskey i sami sebi ići na živce u razgovorima koji skrivaju pitanje zašto se za nas Zemlja prestala okretati pred devet godina i dvadesetidva dana, utješno zadovoljeni spoznajom da se tu i tamo ponešto nije promijenilo (poneki predmeti u kućama starih prijatelja još stoje na starim poznatim mjestima, i kada ih pomaknu, u sebi ih krivimo zbog još jednog nepredviđenog mijenjanja postojanog, preko reda).
Ljubav se troši kao sapun, i lažu kada govore drugačije. Licemjeri.
I svi šute, jer to priznati je kao priznati umirućem da je sve zauvijek gotovo i da nikoga uskoro za to neće biti briga.
Znam to, nismo drugačiji od drugih. I to znam od prvog trenutka kada sam zaustavila misli upravo na tom mjestu.
Samo prolazimo svoj dio puta.
 

hm... a možda samo: "Podložna si strahu. Postoje dokazi." ne podmeći si sama klipove pod noge, Rem.

milju dolara za uvjerenje o drugačijem:DD

eh otkad ti ja to pricam javno, pa mi ne vjeruju:))