Pismo jednoj Ralki smrzopičnoj jutarnjoj ooo ooo ojj :))))
Pitanje za tebe: od kud ti osjećaj krivnje? Kako ga rješavaš?
Svaki osjećaj krivnje je utemeljen u daaaalekoj dalekoj informaciji iz najranijeg djetinjstva!
Od djetinjstva 'energija' KRIV SI!! kojom naši roditelji prenoseći besmisao civilizacije d.o.o. od stoljeća sedmog unazad do klasične grčke besmislene civlizacijske klasne misli krivo/prave pa i unazad do piramida jebote, do početaka klasnog ne/harmoničnog otičamčkug robo/vlasničkog sužnjačko/prinudnog ukurac i rim i piramide i trokolice i svaki kurac ... eto to je negdje u mislima ratova naših otaca koje su kao djecu sa nepunih 18 natjerali da ubijaju druge ito tako nedužne jadne uplašene dečke ... eto to je u mislima djedova naših otaca koji su isto tako klali do vremena okrutnih unazad do klaonica evropskih 'čovječnosti' ... do vremena masovnih genocida Primarnih Plemena Plementih Ljudii Zemlje po slobodnim prostranstvima beskrajnih prostranstava i života koji je Život Prirode sve dok ne dođe mač kolumbovih histerika unazad do genocida svih otaca otaca otaca žrtava i mučenja i neljudskosti unazad unazad unazad ... uvijek je unazad taj osjećaj krivnje zašto živim u ovako nesavršenom svijetu u kojem niti mome sinu nisam mogao učiniti život savršenijim veselijim i toplijim ... i onda opet unazad osjećaj krivnje zašto nisam još ljubavniji znao biti kada ona to ni intelektualno ni emocionalno nije mogla spoznati i još još još unazad do doba prapočetka besmisla koji počinje u prvoj početnoj misli koja u sebi ima 'BUG!' krivu informaciju u kojoj bilo što može biti važnije od života djeteta, od miline postojanja ... i onda još još još unazad rajka sve do nekog prapočela u nekoj primarnoj frekvenciji i sve do DNK primarnog sjećanja ...
...eto Ralo ljubavi tu negdje, u tome grmu leži zeko koji se ščućuri kao djetešce koje ne razumije ... koje sa pita 'zašto'... 'zašto' zašto pobogu sada ovaj ogromni grub kruti svijet urla ili kao nožem reže moje male uši!! ... i još dublje rajka ... još dublje do prve suze, do prvog plača na koji nema toplog odgovora majke koja baš sada ima nekog jebenog važnijeg posla ili koja sa baš sada kad meni treba, samnom u naručju svađa sa svekrvom ili vrišti histerično bijesna na bratovu snahu ... histerično bijesna dok sam joj ja u naručju kao mala štruca kruha, nemoćna mala zamotana živa jedinka koja nema pojma, jer je to nemoguće znati ... jer tada se u mozgiću koji ima sve, baš sve sinapse savršene i čiste ... tada se neke od njih kidaju od boli... tada mali topli mozak uči ... sve tako unazad Ralice ... e daaaaa ... tu je negdje prapočetak prapočetka toga što jest taj osjećaj : 'uh, izgleda da sam kriv samim time što postojim!'
:)))
jest da ti uopće nisam ništa konkretno odgovorio Ralky, ali znam da ćeš razumjeti! Pa sve je bar jasno ko dva_i_dva :))))
Zapravo važnije od odgovora je pisati tako da si možeš postaviti (sebi ili meni) NOVA PITANJA!!
Pitaja su To što je Dragocjeno u komunikaciji dvoje ljudi!!!
Hvala ti na svakom pitanju!
A sada ću tebe isto nešto pitati:
Kako si ljubavi, jesi li se malo odmrzla nakon jutarnjeg smrzopičkastog prigradnoputnog tramvajojebnog ledenjavanja!??
Sažeto pitanje glasi: Odledelišelitise smrzopičci jutarnji Rajkoooo ooooj? :))))))))
**da vas jebala d.o.o.
:)))
06.02.2006. u 13:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
1) ODLEDIŠEMISESISEIČIPKASTOMEDJUNOZJE
Vidiš, to s tim osjećajem krivnje je gadna stvar.
Nisam do sad tak daleko razmišljala, u
prapovijest, al očito ima i tamo puno svih gorčina
i mrznji i gadosti kojima nas napuniše i prije
rodjenja.
Da, majka, majka je biće koje nam je najvaznije
kad se rodimo. Majka je ta koja nas uči davati
bezuvjetnu ljubav. A kaj kad ta majka nije majka,
kad ne voli bezuvjetno, kad doista ne voli, kad ti
s mlijekom, koje ubrzo uskrati uvaljuje krivnju?
Kakva je to majka? Zaslužuje li to ime, biti
majka. Znaš, danas je mojoj majci rodjendan. 63.
Znaš, ovo bu prvi njezin ročkas koji joj ja ne bum
čestitala otkad znam za sebe. Ne, neću joj opet
otvoriti taj put koji je bio dugo godina utaban,
neću joj dati da me opet uspije povrijediti. Znaš
kaj je vampir? E pa vjeruj mi, ona je vampir na
kvadrat, kako siše iz nas energiju, kako se hrani
našim strahom, našim sitnim nesigurnostima. Da,
usadila nam je duboko taj osjećaj krivnje, upravo
tako mi je govorila: ti si kriva što se se rodila.
Ogavno, ja sam kriva zato što je neki zalutali
spermić, zahvaljujući njezinoj nepaznji pogodio
jajašce. Najdraza mi je bila ona njezina
konstatacija: trebala sam te baciti u potok kad
sam te rodila. Taj potok i danas teče ispod mog
rodnog sela, i uvijek mi zvuči zlokobno. Ima 1
mali slap na njemu, kao dijete sam uvijek
zamišljala da me ona tu mogla ubaciti, još me lovi
jeza kad se sjetim toga.
Eh, kad bi bar mogla pričati o mami sve najbolje
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 13:34 | opcije
ovo je bilo PRVO : Ralo ... ovaj sam moj tekst od malo prije stavio
na moj weblog ... PITAM TE ... mogu li i tvoj
odgovor staviti copy/paste u odgovore na moj
weblog?
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 13:36 | opcije
a ovo je bio ODGOVOR: Dapače, ako smatraš da će nekom nešto značiti il
pomoći.
Pazi, ipak, priroda se pobrinula i za mene. Ako mi
je uskratila majku, dala mi je baku. Divnu osobu,
brinula se za mene od prvog dana. Dala mi svu
svoju ljubav, paznju, razumijevanje. I ja njoj.
Više je nema, umrla je prije 7 godina, takoreći u
mojem zagrljaju. I ja sam je obukla za posljednji
počinak, zahvalila joj za svu ljubav. Osjećam je
uvijek uz sebe, kao dobrog andjela koji me uvijek
štiti, sretna sam zbog toga. Bila je nepismena, al
mudra, zivjela je u skladu s prirodom, i znala je
voljeti. Fala joj zbog toga.
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 13:38 | opcije
ja NJOJ: Mislim da je jaaaaaako jako puno ovakvih priča u
našoj civilizaciji ... pa misim da je ovo jako
korisno i drugim ljudima da pročitaju!!!! JAKO!!!
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 13:40 | opcije
na MENI:Eh, da, puno je takvih ljudi koje muči osjećaj
krivnje koju su im usadili neljubavni roditelji.
Ma sad, nakon puno muke i truda, rada na sebi i
raznih faza bjega, pa opet mukotrpnog kopanja mogu
reći da sam OK. I da zato mogu i prema drugim
ljudima biti OK. Al bilo je grdo, bilo je dana kad
sam osjećala krivicu i za kišu koja vani pada, kad
su drugi pogrešili, ja sam se osećala krivom, ak
je netko u mojoj blizini bio neraspolozen, ja sam
osećala da sam nekaj zasrala. Grozno je bilo tak
ziveti. Zato bih svakom rekla, kad bih mogla,
pljuni u oči svojem strahu, uhvati ga za gušu,
svoju krivnju odbaci kao stare ofucane gaće i
udahni zivot punim plućima, budi dio svemira i
pusti ga da te nosi na svojim utješnim rukama. Ti
si poseban, ja sam posebna, mi smo predivni.
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 13:42 | opcije
Je da Ralilo, to je taj cijeli ooooooooogromni
paket koji mi, kao djeca ove civilizaije posisamo
od trenutka postanka ... i onda, onda nije ni čudo
što je taj osjećaj krivnje toliko dubok ... a
oljubaviti svoje te neke korjene korjena sjećanja
- to je doista umjeće! Yes! U tome je
komunikacija, naročito ovako mirna neosredna
komunikacija, komunikacija bez neka 'zadnje
namjere' jako jako jako važna. Baš zato je ova
Iskrica 'ljubavni parlament' (tako sam si nazvao
moj WEBlog još na početku) ... i doista je Ljubav
Riječi važna, ljubav kao RAZUMJEVANJA drugog
čovjeka, drugog Bića koje iz dubine sebe uvijek
želi Živjeti Ljubav, Živjeti Razumjevanje i
živjeti smijeh .... zato je predivno što si se sa
svojom 'malom' tako lijepo smijala i uživala
tijekom vikenda. Baš zato da se prekine taj jebeni
lanac besmisla i okrivljavanja! Dosta je bilo
prenošenja frustracija iz generacije u generaciju!
Zar ne :))) pa da, znam da i ti to znaš, zato sam
evo sretan što sam susreo još jedno Biće koje se
Vesli životu i osmjehu i ljudskosti! Yes:)*
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 13:57 | opcije
OOO, daaaa, nismo se mi samo smijale. Bil je ovo
pomalo tezak viks, teško je počeo. Mija je imala
"suzni" petek, navečer smo pripovedale,
uvek u krevetu otvori srčeko. bil joj je grdi
tjedan, u školi teško, instrukcije, s dečkom je
nekaj bila zahladnjela odnose, i onda je još
iskrsnul izmedju nas neki nesporazumček. Pa me
opizdila svojim plačem, ljutnjom, skresala mi
svašta u facu. Pa smo onda nekak skupa razjasnile
probleme. Jednostavno je, prali su je hormončeki
udruzeni s izmišljotinom zvanom PMS. I onda smo
sve nekak uspjele zajedničkim snagama okrenuti na
sprdačinu. Ja ti se svako jutro povaljam od
smijeha, kad smo doma. Ak spava u svojoj sobi,
onda se doklempa do mene, još oči ne otvori, i
onda u isti glas velimo: Mama, ja sam gladna.
Ondak se ja izvučem iz kreveta, napravim joj tople
sendviče na naš način (to ti je ludilo), smučkam
kakao il kapućino i sve skup joj donesem u svoj
krevet kam se uvali pred telku. Ma znam, neki bi
rekli da je razmazeno derište, da bi si mogla i
sama napraviti jesti, al ne kuzim zakaj joj ja ne
bih donijela taj doručak u krevet kad ona tak
uziva u tom. Pa i meni je moja bakica isto tak
donosila doručak u krevet pa smo onda skupa
klopale, joj ti doručki su mi jedno od najlepših
sjećanja iz djetinjstva.
Viš kak je malo potrebno da se ljudi usreće
medjusobno?
Kaj se sreće tiče, i ja sam jako sretna kaj sam
upoznala Đuru Puljskog koji moze neometano
pripovedati s mnom, ko pravi čovjek s pravom
čovjekicom, bez zadnjih misli i primisli. Znaš ti
kak smo mi ustvari sretni oboje, znaš ti kak je
malo ljudi koji mogu ovak nesputano dijeliti svoje
misli i osjećaje?
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 15:08 | opcije
Mlo Ralylo jako malo ljudi može o sebi misliti i
još manje ljudi može o sabi pričati slobodno.
Jebiga, sloboda je tema o kojoj sam baš jučer na
mom weblogu piskarao, a o praktičnoj slobodi i
miru, onom ljudskom miru i veselj postojanja, o
tome ne da samo imam podosta za domisliti, nego si
o tome zapisujem praktične radionice koje ćemo u
Centru delati ... samo da okupiram i uredim neke
adekvatbe prostore, biti će to milina ... malo
terapijskog teatra, malo oslobađanja i učenja
slobode govora, malo sviranja, malo druženja ne
neke opuštene načine ... eto vidiš, spremam ti se
ja za jedan potpuno novi bussines, ali ne neka
alternativa tamo/vamo ... nego baš ono ajmo Delati
da nam se sve misli otpuste i da nas svi smjehovi
napadnu sa itoka i zapada svih naših unutarnjih
oslobađanja. Je pa da .. reci mi kada si zadnji
put plesala ili se ono onako zezala i šašavila sa
nekim društvom opušteno?? Onako bez namjere ...
eto veselje radi veselja samoga, ali ne histerično
nego onako onako baš baš milo i lako? :)*
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 15:16 | opcije
Ovo je, draga publiko bio moj Pokazaj slobode, meni, na temelju jučerašnjeg promišljanja 06.02.2006. 00:39:51
''Sloboda se može samo pokazati, ne i naučiti izvana :)*'' - hvala na paŽnji, dođite Nam jopet :)*
Autor: ljepotamisli | 06.02.2006. u 15:20 | opcije