TO A DEAR FRIEND

...sada,kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta
naš sjaj u travi i blještavost svijeta,ne treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i stim živjeti...
 
zaboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,da smo se svadili i da smo
bili krivi
 
požurimo,s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima,sa svim što me odvaja od tebe...
 
jednom,ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali ,gazili
ali,tvoje ruke bit će prekratke a noge premorene
da se vratiš bit će kasno
 
...možda ćemo se naći jedanput u malom vrtu života
i neizrečene tajne
htjeti jedno drugom da kažemo ,
al proći ćemo jedeno kraj drugoga kao stranci
jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno  drugome moći dati...
zaboravit ću oči i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju...
 
...ne boj se ,jednom ćeš se zaljubiti
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene...
 
...ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam
život je borba - nastoj pobijediti
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati
cilj života je ljubav - a ona traži žrtve
 
...bio si moje veliko proljeće
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti
koje ću se sjećati...
 
...osjećat ću tugu jer sam tebe voljela
bit će to ironija tuge
 
...nestat će sjaja u travi
nestat veličanstvenost svijeta
ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo...
 
William Wordsworth

ode on intimations of immortality :)

...what though the radiance which was once so bright
be now forewer taken from my sight

...tough nothing can bring back the hour
of splendor in grass, of glory in the flower?

we will grieve not, rather find strenght in what remains behind...