mariška

bliži se podne,u mojoj pepeljari dogorjeva karton...bijela kava,lagana muzika,svijet je moj...upadam u uljujkujući ritam yammata,mirisni štapić opija me cijelu,plovim sve dalje i dalje i dalje...lomi me neko jebeno raspoloženje...previše imam vremena za razmišljanje...godišnji iskorišten na pravi način...

ne...okupiran je drugim stvarima...điđi miđi u opadanju...ali pljuga me liječi,i ja sam u opadanju...hahahahhahahahahhah

glas savjesti...ipak si se trebala i poševiti koji put....