PJESMA NJEŽNOSTI
Kad bi ti čovječan bio,
moje bi ruke živjele,vezući
nježnosti i platna svilena,
da ti prinesu haljine
čudesne legende.
Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje upaljene sjale
danju i noću,
i uperene bi tako bile u tebe
što sav bi blistao,
kao onaj što se okrunio bio
sunčevim plamenom.
Kad bi ti čovječan bio,
moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ,
i za tvoj san muzika ljubavna,
svečanost utjehe
za tvoje nježnosti.
Kad bi ti čovječan bio,
ja bih bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat,
flauta u poznim ljetima
koja bi pjevala
obredu vrlo bliskom
smrti.
Kad bi ti čovječan bio,
O,Odabrani ,
ja bih sve bila u tvome postojanju,
Ali sam ništa...
Nisam već drugo već ova
žudnja neodoljiva da postojim,
I,mislim ,kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele,vezući
nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine
čudesne legende.
Cecilia Meireles (1901)- Brazil
08.02.2006. u 20:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Volim čitati legendarne pjesme,ova je lijepa :)
Autor: erika45 | 08.02.2006. u 20:50 | opcije
Što je to legenda,Flo ?
Autor: erika45 | 08.02.2006. u 20:52 | opcije
To si ti
Autor: florentino | 08.02.2006. u 21:28 | opcije
Zašto sam ja legenda Flo ?
Autor: erika45 | 08.02.2006. u 21:42 | opcije
a tko onda
Autor: florentino | 08.02.2006. u 22:18 | opcije
Ne znam Flo,tebe pitam.
Autor: erika45 | 08.02.2006. u 22:25 | opcije